Roman „Jedro nade” govori o fenomenu najpoznatijeg modnog dezena na svijetu, a to je dezen mornarske majice. U izdanju Lagune, uz pomoć Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, nagrađivani roman Nikole Malovića „Jedro nade” četiri godine nakon objavljivanja pojavio se na ruskom jeziku u prevodu Ane Rostokine. Rusko izdanje pod nazivom „Parus nadeždы” promovisano je u Ruskom domu u Beogradu. Pored autora, o knjizi su govorili Sanja Milić, književna kritičarka i urednica u Radio Beogradu, i Vladimir Dimitrijević, književni kritičar.
Vladimir Dimitrijević je rekao da bi bilo dobro knjigu poslije nekog vremena prevesti sa ruskog na srpski jer bi se tada otkrile mnoge mogućnosti.
-Ovo je roman koji, iako do savršenstva dotjerivan, ima hiljade mogućnosti za čitanje ’Vrt stazama koje se račvaju’, kako bi rekao Borhes. ’Jedro nade’ je izuzetno snažna knjiga koja na jedan prividno postmoderan način rekonstruiše čitavo predanje i nudi ga savremenom čitaocu. Ovo je roman u kojem trijumfuju utvare, prividi i čudovišne laži koje se multiplikuju u elektronskom dobu, ali njegov primarni ukus (i osjećaj) jeste ukus mora, divni dah Mediterana i neprevaziđeni dezen mornarske majice koji svakog čovjeka poziva na avanturu - rekao je Dimitrijević.
„Jedro nade” je roman za književne sladokusce, djelo ovjenčano s čak četiri srpske književne nagrade. Mediteranska senzualnost romana „Jedro nade” nudi jedno bogato iskustvo čitanja. Radnja se dešava u baroknom, bajkovitom Perastu, u Boki Kotorskoj, a u romanu sve vrvi od Bokelja, koji imaju veze s Rusijom. Veliki knez Konstantin Nikolajevič Romanov, admiral flote, izdao je naredbu da mornarska majica postane ruska uniforma 19. avgusta 1874. Nautički pedagog, kapetan Marko Martinović, u Pomorskoj školi u Perastu obučavao je 1698. sedamnaest pitomaca cara Petra Velikog. Peraštanin Matija Zmajević admiral je ruske Baltičke flote. Srbin iz Herceg Novog Marko Vojnović bio je admiral ruske Crnomorske flote...
-Odala bih priznanje Ani Rostokinoj, koja je prevela Malovićev roman, rekla je Sanja Milić i dodala „da se danas sve češće u svim umjetnostima govori kako umjetnost ne može da bude odvojena od života, politike, ideologije. Pisci su vrlo često proroci, događaji koje oni vide prije nas nisu uvijek najprijatniji. Roman,Jedro nade’ je knjiga koja je nastajala punih šest godina, prvo izdanje objavljeno je 2014. godine. Naš pisac tada nije mogao da zna šta će se desiti na istoku Evrope. Tumačenja mogu da budu različita, a roman možemo čitati i kao ljubavnu priču ili kao istorijat proizvodnje mornarske majice”.
-Dobra književnost je dobra, velika književnost je velika upravo zato što je možemo čitati sa različitih aspekata, jer nudi više slojeva i ne austavlja se na onome što je radnja romana. Kvalitet Malovićevog romana je u višeslojnosti i aktuelnosti. Vrijeme posle nastanka romana pokazalo je da je Nikola Malović proročki pisac - bio je zaključak Sanje Milić, koja je autoru postavila i pitanje zašto je njemu važno da je roman od svih svjetskih jezika preveden prvo na ruski.
-Iako trenutno radim na prevodu na engleski jezik, mislim da ga zapadni um neće shvatiti, a ruski hoće. Radnja romana smještena je u barokni, bajkoviti grad Perast, u Boki Kotorskoj, jedinom fjordu na Mediteranu. Glavni junak romana Nikola Smekija je ambiciozni modni industrijalac iz Barija, koji se na poziv gradonačelnice vraća u Perast, grad svojih predaka, da bi ponovo pokrenuo tradicionalnu proizvodnju mornarskih majica. Kroz ljubavnu priču u zvanično najljepšem zalivu na svijetu opisujem doba u kojem potpuno zavisimo od tehnologije. Gugl je evoluirao i preuzeo ulogu Boga, pa nadgleda sve i svakoga. Jedro nade uvodi čitaoca u finale tvrdnjom da je Kristifor Kolumbo bio porijeklom Jevrejin, jer je čudno da na tri broda 1492. godine nema katoličkog sveštenika, ali ima Luisa de Toresa, tumača za hebrejski, što baca novo svjetlo na nama znanu istoriju – kazao je Malović.
A.Ć.