Izložba fotografija „Siluete” autorke Lidije Vukčević otvorena je u Nacionalnoj biblioteci „Đurđe Crnojević” na Cetinju.
U ime domaćina publiku je pozdravila bibliotekarka Branka Kaluđerović koja je podsjetila na biografiju autorke navodeći da je Lidija Vukčević diplomirala jugoslavistiku i filozofiju, a doktorirala tezom o Milošu Crnjanskom dok je postdoktorsko usavršavanje završila na Univerzitetu „Stendal” u Grenoblu.
- Radila je niz godina kao profesor mentor i viši predavač na univerzitetu u Zagrebu, Milanu i Grenoblu. Objavila je dvije naučne monografije, šest zbirki poezije, jedanaest knjiga proze i preko stotinu recenzianih naučnih radova. Od 2012. godine bavi se fotografijom i do sada je imala dvije grupne i sedam samostanih izložbi kojima se predstavila u Italiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Izložba „Silutete” koju čine 30 fotografija, snimljena je u njenom ateljeu u Podgorici 2016. godine, a za prvu postavku ove izložbe umjetnik Dimitrije Popović napisao je esej „Luks metafizika” – kazala je Kaluđerović.
Otvarajući izložbu umjetnik Luka Lagator kazao je da su fotografije Lidije Vukčević eho njenih davnih djetinjih dana provedenih sredinom pedesetih godina u djedovoj kući u Podgorici.
- Tada je, kako sama kaže, puno patila za roditeljima i jedina su joj utjeha bile igre sjedniki na visokim zidovima stare prizemen kuće, fefleksije platana s trotoara. Pokušala je da ih uhvati i sakupi, razmišljajući kako da ih zadrži – opisom ili crtanjem. Izgleda da je, nakon toliko godina i neizblijedjelih sjećanja, fotografija bila pravi izbor, jer se trenutak igre sjednki, koji se desi i više se nikada ne može ponoviti, najbolje “uhvati” i sačuva pomoću objektiva i preko fotografija. I tu je došao do punog izražaja izoštren senzibilitet Lidije Vukčević koja zna da prepozna pojavu i reaguje u pravom trenutku – kazao je Lagator. On je istakao i da posmatrač ne mora da bude poseban stručnjak za fotografiju, pa da lako prepozna da se ovdje radi o umjetnici koja uspješno provlači svoj raskošni talenat od naučnog, preko književnog do likovnog izraza, mireći svojom izuzetnom senzibilnošću ove, kako je rekao, na prvi pogled nepomirljive kategorije.
- Dao sam sebi slobodu da improvizujem i nađem vezu između autorke spisateljice i likovne umjetnice i da, od određenog broja naslova njenih knjiga, izvedem jednu od mogućih definicija koja bi se mogla odnositi na ovu ozložbu. Dakle, Lidija je preko nečega što možemo shvatiti kao „Rječnik slučajnosti” iz svojevrsne „Fabrike malih utopija” vješto izdvojila „Obične stvari” i došla do svoje „Istinite priče” koju možemo nazvati „Moj filozofski rječnik” – zaključio je Lagator.Z. P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
