Pjesniku Ranku Jovoviću episkop budimljansko-nikšićki Joanikije uručio je uglednu književnu nagradu „Izviiskra Njegoševa”, koja se dodijeljuje u okviru ovogodišnjih Dana Sv. Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Nagrada su ustanovili Eparhija budimljanko-nikšićka i kompanija „Mona” iz Beograda na praznik Sv. Vasilija Ostroškog, 12. maja 2007. godine, i ona se od tada dodjeljuje svake druge godine. Jovoviću je nagrada pripala za cjelokupno pjesničko djelo, a povodom njegove knjige „Suze Marka Miljanova” objavljene prošle godine.
Vladika Joanikije je istakao da Jovovićevu poeziju i nije valjano razumio sve dok u njegovoj novoj knjizi nije pročitao kratko svjedočanstvo o njegovom ocu, profesoru Milošu Jovoviću koji je platio glavom odbijanje da se prikloni komunistima. Miloš Jovović, istakao je episkop Joanikije, „imao je srce Obilića i čistu božiju vjeru, koje je zavještao svom nejakom sinu”.
– To svijetlo zavještanje očevo, zapravo Hristovo i kosovsko, Ranko je primio i poljubio kao naslednu sablju. U njegovoj poeziji povremeno se jasno raspoznaje nasleđe ratničkog plemstva. I njegov otac, profesor, nosio je sablju, oštru srpsku riječ. Od oca je ostanulo sinu, u ovom slučaju samo vjera i riječ, reska i istinita i svijetli obraz Njegoševe Crne Gore – rekao je vladika.
Sa „oružjem” naslijeđenim od oca, prije šest decenija mladi Jovović je izašao na zarobljenu srpsku književnu scenu.Čim se pojavio, istakao je episkop Joanikije, zablistao je njegov talenat, kao zrak sure planine. U srpskoj kulturi oduvijek, rekao je predsjednik Matice srpske Ivan Negrišorac, na cijeni su bili pjesnici spremni da za sopstveno djelo i za posebno pravo na izricanje suštinskih pjesničkih istina plate čak i najveću i najtežu cijenu. Taj asketski zahtjev, smatra Negrišorac, ispostavljao je Njegoš više nego ijedan drugi pjesnik srpskog jezika, pa mu po tome i ne treba tražiti ravna.
– Među tim sekularno-asketskim nastavljačima Njegoševog i njegoševskog priziva svakako treba vidjeti upravo Ranka Jovovića. On je svojim lirskim raspravama i, još i više, plačem i lelekom nad savremenim svijetom i njegovim deformitetima učinio sve što je mogao da se na sasvim nov, na Njegoša ne naročito nalik tip govora, aktivira u punoj, njegoševsko-asketskoj funkciji i misiji. Buneći se, sledeći logiku zanosa i prkosa koji počesto streme onome „što biti ne može”, Jovović je platio, i još uvijek plaća, veliku cijenu za riječi koje je izgovarao – kazao je Negrišorac, član žirija za dodojelu nagrade.
Jovović je, smatra on, oličenje lirske osjetljivosti koja neće da prizna i ispolji svoju mekotu i nježnost, pa se zato zaodijeva čvornovatom grubošću i izazovnim ubodima riječi. Zato poeziju Jovović vidi i osjeća kao, prije svega, antipoetistički zanos i kao izraz potrebe da se neprestano svijet preispituje izazivanjem i da se izaziva preispitivanje. U tom pogledu pjesnik je naslijedio buku i bijes modernista i avangardista, pa je njiovim tragom ostao trajno zaokupljen svijetom u kome živimo, nastojeći da ga mijenja i popravlja, čak i po cijenu povremenog žrtvovanja autonomije pjesničkog, književnog čina.
– Njegova poezija, kako u pjesničkoj mladosti tako, još i više, u poznim mu godinama, pa tako i u knjizi „Suze Marka Miljanova”, sve jasnije se iskazuje kao ogoljeni oblik protesta i bunta, sve kraći i fragmentalniji, kao neka vrsta usputnih, čak prigodnih zapisa jednog lutalačkog, pobunjenog uma i nesređene, patničke duše – rekao je on.
Nagrađeni pjesnik kratko se obratio prisutnim, a potom je govorio svoju poeziju. Ovo priznanje prethodnim godinama dobili su Miodrag Pavlović, Rajko Petrov Nogo, mitropolit Amfilohije i akademici Milovan Danojlić i Ljubomir Simović. U programu svečanosti u Nikšiću, kojoj je prisustvovao pored brojnih zvvanica i mitropolit Amfilohije i izaslanici Ministarstva pravde Srbije, učestvovao je crkveni hor „Prepodobne mati Angeline” kojim rukovodi prof. Ana Bojić.
B.BRAŠNjO

Prepoznatljiv i nepotkupljiv pjesnički glas

Prof. dr Jovan Delić na svečanosti u Nikšiću kao predsjednik žirija za dodjelu nagrade „Izviiskra Njegoševa” pročitao je obrazloženje u kojem je između ostalog navedeno da je Jovović prije pola vijeka objavio svoju prvu pjesničku knjigu „Gvozdena šuma”, a od ada do sada i još šesnaest.
– Svojim pjesničkim knjigama Ranko Jovović je stekao jedinstven, prepoznatljiv, nepotkupljiv pjesnički glas među srpskim pjesnicima, glas protesta, nepristajanja, posrtanja u težnji za slobodom, pa će jednom izuzetnom svečanom prilikom, o Preobraženiju 2014. gdoine na svetom mjestu, u Žiči, reći: „Samo sam težio slobodi. Samo ljubavi... Poezija koju sam izmucao Sloboda je i Posrtanje”, navedeno je u obrazloženju dodjele nagrade.
Jovović je šesti po redu dobitnik prestižne književne nagrade Eparhije i kompanije „Mona”.