Dodjeljivanje Trinaestojulske nagrade Adnanu Čirgiću je skandalozno narušavanje institucije najvišeg državnog priznanja Crne Gore, stoji u saopštenju Demokratske narodne partije (DNP). S druge strane, kao građanska partija, koja poštuje ljudske i stručne domete i vrijednosti, DNP smatra da dodjeljivanje nagrade za životno djelo prof. dr Vukiću Puleviću, kao i godišnjih nagrada slikaru i vajaru Krstu Andrijaševiću, i muzičkom umjetniku i pedagogu Aleksi Asanoviću, može izdržati probu vremena.
„Niko nije naivan da previdi činjenicu da Čirgić, kao prvo, nije izglasan jednoglasno, te su Miomir Vojinović i Igor Lakić (članovi žirija) pokazali da u žiriju sjede i savjesni ljudi, koji ne žele sijanje magle i prašine u oči građana Crne Gore”, stoji u saopštenju.
Kako upozorava DNP „ujdurma oko izglasavanja Čirgića po osnovu njegovih neviđenih rezultata, koje, uostalom, niko ozbiljan nije ni vidio, bila je i za pretpostaviti, jer se novi predsjednik žirija, Rajko Todorović Todor, proslavio već svojom prvom izjavom da, nakon njegovog sjedanja u fotelju, `najvišu državnu nagradu više neće dobijati domaći izdajnici i neprijatelji Crne Gore`”.
„DNP, i DF u cjelini, ima u svojim redovima značajan broj intelektualaca, pa nam je izbor Čirgića za laureata Trinaestojulske nagrade smiješan i neslavan. Ćutanje univerzitetskih profesora sa Odsjeka za srpski, pa i Odsjeka za crnogorski na Fakultetu u Nikšiću, DNP zato ocjenjuje kao dovoljan komentar da je smiješno i govoriti o Čirgićevim naučnim dometima, jer je riječ o režimskom poslušniku u liku profesora samozvanog Fakulteta za crnogorski. DNP zna da su svi profesori sa nikšićkih katedri za jezik bolji od Čirgića redom, jer su mu profesori bili i ostali. Ali nemaju režimske „naučne” reference, na kojima je Čirgić i stigao do nezaslužene nagrade, čiji institut je izvrgnut ruglu kao primjer političkog mešetarenja i štelovanja priznanja.
A o svemu govori i podatak da je Čirgićev faks formiran, mada u Nikšiću postoje i odsjek za srpski, pa i crnogorski. Dakle, dupli odsjek za nepostojeći jezik, što je previše i za velike zemlje, a nekmoli za malu i napaćenu Crnu Goru”, stoji u saopštenju.
Dodjeljivanje nagrade Čirgiću govori o nemaru žirija, jer, kako stoji u saopštenju za šta je Čirgić dobio baš godišnju nagradu, jeste „tokom poslednje dvije i po godine, koje se vrednuju, objavio je svega tri publikacije”.
„Pritom je jedna od njih čak obični priručnik, koji čak nije ni objavio samostalno nego kao koautor! Zatim je objavio „Crnogorsku usmenu tužbalicu”, valjda kao komentar za dodjeljivanje nagrade upravo njemu, a treća publikacija mu je „Dijalektologija crnogorskog jezika”. DNP zato postavlja pitanje gdje je u tim „epohalnim” djelima žiri mogao uopšte i prepoznati osnov za dobijanje najvišeg državnog priznanja. Ali, sve se može kad se hoće, ili kad drugovi ozgo pošalju ceduljicu”, stoji u saopštenju DNP.S.Ć.