Nova tri igranja predstave „Hasanaginica“ u produkciji tivatskog Centra za kulturu, po tekstu Ljubomira Simovića i u režiji Jagoša Markovića u atrijumu Ljetnjikovca Buća izazvala je veliku pažnju pozorišne publike. Značajan broj ljubitelja dramske umjetnosti dolazio je i iz drugih primorskih gradova da je pogleda.
- Razvija se predstava, što je bilo i za očekivati od ovakvog teksta, ovakvog reditelja i ovakve ekipe - rekao je glumac Aleksandar Srećković Kubura koji je glumio u predstavi „Hasanaginica”. Ova predstava na Purgatorijama igrana je protekle tri večeri.
- Iz godine u godinu nekako sve se bolje čujemo, bolje uvezujemo, emotivno. I pored pauze od godinu dana ovo su možda bila i tri najzrelija izvođenja „Hasanaginice”. Emocija dovodi i do plača. To je nekako način da žene oduše navalu emocija. Ali, dolaze nam i oduševljeni muškarci i čestitaju. Publika se ozbiljno emotivno povezala sa eneregijom koja dolazi sa scene. I da predstavu doživljava zajedno sa nama. To je jedna katarza, zajednička i za publiku i za glumce. U Tivtu je lepo igrati. Ova predstava je i zaživela na otvorenom. Tu je njeno prirodno mjesto. Publika je tu pored nas, bukvalno na par centimetara. To utiče na vrstu izraza. Ova „Hasanaginica” treba da živi napolju. Ali, ne možemo je igrati cijele godine, nego samo sezonski - rekao je Aleksandar Srećković Kubura.
- Pijesak je bio vlažan, bilo je otežano za igranje, ali smo na sve navikli. Zna da padne kiša, sve se skvasi, kao npr. trava u „Filomeni”, stvori se i blato. Ali onda se dese neke lude probe i neka čuda, svi daju više od sebe jer ovaj divan ambijent, neobični vremenski uslovi i odličan tekst koji govorimo posebno nas inspirišu i kad se sve spoji -bude prelijepo - sumirao je utiske glumac Momčilo Otašević.
Uvijek je puna mala scena, a publika gotovo uvijek na istim mjestima reaguje.
- Čini mi se da im se ovo svidjelo, kao i obično. Uvijek ima i suza u publici, uglavnom kod žena, ali se i mi akteri slatko isplačemo. Bude ti drago jer vidiš da „radi” ono što radiš na sceni. Registrujem sve reakcije, odradim svoje na sceni, ali uvijek razmišljam i da li je moglo biti i bolje. Prija mi da glumim i radim i da imam kontinuitet, ali ipak ponekad mislim da je su sve te serije koje snimam u regionu -previše i volio bih da nađem mjeru, da manje snimam i imam više slobodnog vremena. No, ne smijem se žaliti jer, ipak je dobro da imam sreće da radim... - zaključio je Otašević.Ž.K.
Otašević: Pozorište me održava u životu
- Snimanje serija često bude naporno, 12 sati svaki dan, pet, šest dana nedjeljno, osam mjeseci godišnje. Imam sreću da igram i u četiri, pet predstava u pozorištu i to me održava u životu, uostalom za to sam se i školovao, a i rad na predstavi je, ipak najinspirativniji i najzanimljiviji. Snimanje mi samo fizički teško pada, a rad u pozorištu je psiho-fizički zahtjevniji i puno ljepši. Dakle, na sceni, uživo, pred publikom, sad i odmah - kaže Momčilo Otašević.
)){kind=small}
