Kraj Međunarodnog festivala alternativnog teatra „Korifej” obilježen je u nedjelju veče u kolašinskom Centru za kluturu programom „Ranjena lira”, u znak sjećanja na kolašinskog pjesnika Ljubisava Ljubu Bojića. Pjesnik Bojić je stvarao od `60-ih godina prošlog vijeka do 2011. godine, kada je preminuo. Želja organizatora je upravo da se lik i djelo Bojića ne zaborave, kao ni djela drugih kolašinskih stvaralaca.
O liku i djelu Bojića govorili su Budo Simonović, prof. dr Savo Marković i Jelena Bakić. Umjetnici Kolašinskog amaterskog pozorišta Anđelija Rondović, Đorđije Tatić, Nikola Lića Šćepanović, Zoran Rakočević, Marko Rajković i Matija Bulatović, govorili su Bojićeve i stihove njegovog omiljenog pjesnika Vita Nikolića, a pridružili su se i prijatelji i porodica pjesnika.
– Sjećam se Ljuba kao tihog i skromnog čovjeka tople duše. Njegove pjesme je karakterisala liričnost, misaonost i čistota stiha. Takva liričnost nije mogla da stanuje u duši razbarušenog, goropadnog i nametljivog pjesničkog galamdžije, onoga kome su sve grudi u modricama od busanja i dokazivanja da je pjesnik nad pjesnicima, niti onoga ko zamišlja da su decibeli aršin za mjerenje kvaliteta poezije – kazao je Budo Simonović.
On je dodao da Bojićeve pjesme nijesu samo bile stihovanje nego, kako je istakao, jedna zrela poezija u najboljoj tradiciji naše literature.
– I da nije napisao ništa drugo, osim nekoliko elegija o prolaznosti života, koje su nastale u vrijeme kada je bio bitku sa teškom bolešću, Bojić je obezbijedio mjesto u istoriji književnosti – zaključio je Simonović.
Prof. dr Savo Marković je rekao da ako bude sudio sud estetike Bojićeve pjesme trebalo bi da se nađu u udžbenicima za osnovnu školu. Pisao je ljubavnu, socijalnu, rodoljubivu, poeziju bola i prkosa, elegije, pjesme za djecu...
– Međutim, u njegovim pjesmama nećete naći ništa što asocira na politiku. Ljubova je poezija u pravom smislu te riječi poezija. Čak i kad su teme epske, on je bio liričar – kazao je Marković.
Kako je podsjetila Jelena Bakić, u pjesmama Bojića su detalji iz svakodnevnog života ali i, istakla je ona, mnogo univerzalnije teme.
– Bojić je za života objavio 10 zbirki pjesama, a pisao je uglavnom u Kolašinu, ali i u Nikšiću, Beranama, Dubrovniku. Kolašin ima svoje umjetnike, ali i odgovornost da ih sačuva. Zajednička odgovornost je da sačuvamo ono što imamo i ono što postoji, djeca u Kolašinu treba da znaju za pjesnike, slikare, muzičare... koji su stvarali i stvaraju u njihovom gradu. Ovo nije kritika, već napomena puna nade i optimizma – poručila je Bakić.
J.Š.
)){kind=small}
