Profesor Ljubiša Jovanović, začetnik klase flaute u Crnoj Gori, upravo je završio još jedan seminar za učenike niže i srednje škole. Sedmodnevna nastava sa vježbama flaute održana je u prostoriji Gradske muzike Kotor u Starom gradu, u organizaciji NVU„Flute Art”, koju su osnovale bivše Jovanovićeve učenice Andrea Živković, Angela Mijušković i Dijana Orlandić. Samo u Kotoru trenutno ima oko stotinu flautista, starijih i mlađih i onih tek upisanih, što je idealan broj za orkestar flauta, složio se sa nama i profesor, odobravajući tu ideju. Master-klasu čine uglavnom učenice iz Kotora i Tivta, kao i profesorke flaute, koje žele da u nastavnom procesu primijene metode rada „izbrušene” tokom bogatog pedagoškog iskustva prof. Jovanovića. On predaje na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, svira u orkestru „Cameratta Serbica”, čiji je osnivač, radi projekte sa raznim muzičarima, puno putuje po svijetu, koncertira i bavi se pedagogijom – održava seminare.
• Kako se osjećate kada vidite mladu generaciju flautista, kao rezultat Vašeg dugogodišnjeg rada?
– Presrećan sam što smo zajedno u Crnoj Gori izgradili neki svijet flaute, čak 28 studenata je diplomiralo u mojoj klasi na Cetinju. To je jako mnogo i svi ti ljudi su na pozicijama profesora i muzičara u Crnogorskom simfonijskom orkestru. Svrha pedagoškog rada je da stvori nasljednike. Jako puno sam vezan za sve ono što se zbiva u Crnoj Gori, 18 punih godina sam bio profesor na Muzičkoj akademiji na Cetinju, gdje sada rade profesorice Marija Đurđević, Žana Marinković i Tanja Krkeljić, koje su bile moje studentkinje. Prije mene časove flaute držao je profesor Miodrag Azanjac. Došao sam pred ukidanje klase, na poziv Manje Radulović i Senada Gačevića, u vrijeme kad je stara Akademija izgorjela, kada je cijela zemlja bila u strahovitoj krizi, kad su plate bile dvije marke. Prihvatio sam puna srca, prvih godina praktično bez ikakve naknade, jer plate nisu ni postojale. Kada vidite da u Kotoru postoji četiri-pet klasa flaute, sa gotovo sto mladih flautista koji uče taj instrument, a moji studenti rade i u Tivtu, Herceg Novom, u Podgorici, Bijelom Polju, Nikšiću, bukvalno širom Crne Gore, ponosan sam na sve nas zajedno, kao i na ove generacije koje dolaze. Uloženo je puno rada, puno samopregora, puno dana, noći vježbanja, koncerata, tako da se zaista osjećam kao dio svega ovoga, a ne kao neki gost. Zbog toga i dolazim redovno.
• Godinama održavate seminare flaute u Kotoru. Koliko je to važno za mlade?
– U savremenom načinu školovanja je to jako važno. Ponosim se ovim djevojkama u Kotoru koje su napravile nevaladinu organizaciju „Flute Art” i tokom godine dovode vrhunske flautiste iz svijeta – ovdje je bio Feliks Rengli, jedan od najznačajnijih profesora u Evropi u ovom trenutku, bio je Peter Lukas Graf, stari majstor flaute, koji spada u najbolje flautiste 20. vijeka, kao i Dejan Gavrić, redovni profesor na Visokoj školi za muziku u Majncu... Takođe se ponosim tim zdravim duhom mojih bivših studenata. Nažalost, živimo u vrijeme gdje se te vrijednostine prepoznaju baš lako i bojim se da te fenomenalne ljude mi nismo dovoljno „iskoristili” i da nisu nikome ovdje bili važni, javnost nije bila dovoljno zainteresovana. To je pitanje jednog civilizacijskog odnosa koji mi imamo da nadležni ljudi pogledaju na sajt, na jutjub i da vide ko su ti ljudi, da im ukažu malo više pažnje. Mi smo malo izolovani u tom svom divnom, čarobnom svijetu muzike, svako dijete koje je spremno da se posveti instrumentu, da radi, vježba, tu djecu ja doživljavam kao neke anđele - spasioce svijeta. Ako vidimo tu najezdu strahotne kulture, rijalitije i svega drugoga što to nosi (čujem da se u novi rijaliti ulaže 20 miliona eura - sa toliko novca mi bismo bili prosperitetna kulturna država, a ovako dajemo na taj primitivizam i na najniže pobude). No, uvijek ima čarobne djece ovdje, uživam u radu i zaista sam srećan zbog toga.
• Koju metodologiju primjenjujete u radu sa učenicima?
–U svakom slučaju su to individualni časovi, ali oni slušaju jedni druge, najčešće je to vezano za neki uzrast da polaznici iz niže škole slušaju svoje vršnjake, srednjoškolci- srednjoškolce a studenti- studente, ali sve u svemu – jako lijepa atmosfera. Seminar traje nedelju dana, a dolaze i profesori čiji đaci sviraju i gledaju u kom smjeru njihova djeca treba da krenu. Djeca imaju pripremljen program koji će raditi u narednom periodu, a kroz taj program mi tragamo za tehničkim, tonskim stvarima koje moraju da još istraže i unaprede. To je proces koji je kontinuiran, nikada nema kraja, uvijek se ide dalje i dalje ka savršenstvu, koje je nedodirljivo.
• Imate li poruku za polaznike master-klasa flaute?
– Neka se bave muzikom, neka vole umjetnost i to će oplemeniti njihove živote, učiniće ih ljepšim.M.D.POPOVIĆ


U Kini sviraju na zlatnim flautama

• Upravo ste se vratili sa turneje po Kini. Kakav je status flautista u toj zemlji?
–Bio sam 25 dana po Kini, gdje sam držao master-klasove i koncerte, od Pekinga do juga Kine, do Šan-Žena. Bilo je divno, a sad idem u Italiju. Kinezi su već osvojili svijet, samo što nemaju potrebe da to pokazuju svima, daleko su otišli i tehnološki, materijalno i u obrazovnom smislu – sva djeca tamo sviraju zlatne flaute, to je tamo standard, svaka od 60 do 70 hiljada dolara. Oni su prosperitetno društvo koje napreduje i koje se ne zanosi nekim nacionalnim epovima, nego prosto rade, stvaraju i otišli su daleko napred, „pregazili su sve”.