Slikar Milutin Obradović stalno radi nešto novo, a njegov opus „Običan malecki san”, kojim je u saradnji sa Kulturnim centrom „Nikola Đurković” otvorio likovni program KotorArta, u septembru bi trebalo da se predstavi likovnoj publici u Ljubljani, u organizaciji Konzulata Crne Gore u Sloveniji.
– Ima nekih nagovještaja za Beč, ali o tom – potom. „Malecki san” se stalno mijenja, to je stvar senzibiliteta, kao kad se oblačite, ne stoji vam za svaku priliku isto odijelo. To se prilagodi prostoru, da bi postavka imala svoj šarm, ukus, da ne bi štrčalo nešto, kako kaže naš narod, nego da bude po mjeri, kaže Obradović. Njegova izložba je uvod u novu likovnu koncepciju KotorArta, koja bi trebalo da zaživi iduće godine, a on smatra da postoje brojni, pomalo zaboravljeni umjetnici iz Crne Gore, koji zaslužuju da budu viđeni u ovom i ovakvom programu.
– Drago mi je zbog toga što su iza ove inicijative i moje izložbe stali mladi i odgovorni ljudi, koji su se otvorili umjetnosti, definitivno je da će mladost iznijeti ovaj svijet, pobijediti sve na kraju. Drago mi je zbog budućnosti, ali volio bih da ovdje vidim više profesionalnih umjetnika, onih provjerenih iz „stare iskusne garde” slikara, koji su izgubili povjerenje u kulturne intitucije svih gradova i države. Oni predano rade i dan-danas, marljivi su i živi su, što je najbitnije. Definitivno se kulturi ne daje dovoljno novca, oni nemaju priliku da se predstave, te bih volio da ih vidimo ponovo, da se sjetimo njih, jer ti ljudi to i zaslužuju, poručuje Obradović, ne imenujući te umjetnike.
Milutin Obradović je prije četiri godine prvi put izlagao u Gradskoj galeriji Kotor, kada se predstavio ciklusom „Dodir za ljubav”, a dio ulja na platnu iz opusa „Običan malecki san” lani je vidjela publika u Risnu, na Rimskim mozaicima. Njegov „Malecki san” prilagodljiv je svakom prostoru.
– U maju sam izlagao u Beogradu, u Galeriji ULUS-a u Knez Mihajlovoj, izložbu je otvorio cijenjeni glumac Zoran Cvijanović i od tada do ove izložbe u Kotoru, gdje sam predstavio 18 ulja na platnu, promijenilo se dosta toga. Ovaj prostor je iziskivao pristojne manje formate, koji će dati tu liričnu notu, neku atmosferu prisnosti, topline, neku domaćinsku, mirisnu notu. Izlagao sam u kotorskoj Gradskoj galeriji prije četiri godine, u aprilu, predstavio sam se tada po prvi put kotorskoj publici. Ogromno mi je zadovoljstvo i čast što sam ovdje ponovo izlagao, u ovom renoviranom, oživljenom prostoru, koji je prilagođen slici, što se slika vratila prostoru, to je spona koju umjetnik stvarno zaslužuje. Ako čovjek stvara predano, po osam, deset sati, sa toliko vremena, ljubavi truda, onda vrijedi da prostor namijenjen predstavljanju tih eksponata bude pristojan i opremljen lijepo, kaže Obradović.
Osim što slika, bavi se i poezijom, ali do sada nije objavljivao svoje pjesme. Nada se da će ove godine početi da radi na knjizi. Biće to, kaže umjetnik, „ostvarenje još jednog maleckog sna”.
– Kotor je divan grad, koji ima dičnog stražara – Lovćen. To je grad i trgovine i mudraca. Nije lako početi život iz kamena, napraviti grad u kamenu, jer iz kamena niče samo ono što je jače od kamena. Sa druge strane, kada imate tog velikog stražara, koji je jedno ogromno ogledalo, snažna sjena čitavom moru, Luci Kotor, Boki kotorskoj, onda je Kotor najljepši grad na cijelom Jadranu, ne samo na Crnogorskom primorju. Onda, kada ste vi kao umjetnik dobili privilegiju da učestvujete na jednom festivalu kao što je KotorArt, onda je to posebno priznanje vašem radu, tako da se osjećam lijepo, ispunjeno i ostvareno. Taj „malecki san” je izgradio sve ovo što su zidine, učinio ljepotu da taj „stražar” i meni bude pozor – kazao je Milutin Obradović u svom poetskom maniru.
M.D.Popović


Položaj likovnjaka

– Samo treba malo više pažnje, ne samo slikaru, nego i glumcu, stočaru... Društvo je definitivno izgubilo na značaju samih ljudskih vrijednosti, nije važno šta je on, je li umjetnik, ili privrednik, ili je poljoprivrednik. Čovjek može da, ako mu otvorite vrata i ako mu budete iole „vjetar u leđa”, to što je dao pretvori u dva puta toliko, pa da ima i za društvo i za njega. Smatram da danas čovjek najmanje košta, sve košta više osim ljudskog života, ljudskog mišljenja...