Knjiga,,Čekajući rasvit“ Ljubisava Bjelića Moračkog promovisana je pred publikom u Nikšiću, u okviru tribine Udruženja književnika Crne Gore,,Svobodijada“. O Bjelićevoj poeziji govorili su pjesnikinja Milica Bakrač, urednica tribine, pjesnik Miljan Živković i recenzent mr Aleksandar Ćuković.
-U ovoj zbirci pjesama, podijeljenoj u tri ciklusa:,,Temelj“,,,Ubrana molitva“ i,,Suza“, možemo reći da preovladava sonetna forma, mada je u njoj zastupljen i priličaj broj pjesama u distihu. U najvećem broju pjesama, motiv je pjesnikov zavičaj, Morača –,,jedino mi ti još daješ zrake“, obraća se Bjelić rodnoj grudi u sonetu,,Čekajući rasvit“, po kojoj je knjiga i dobila ime. Morača je temelj i tvrđava poetskog bivstvovanja. Morača je molitva, sjećanje, snaga, vjera. Moračka tiha groblja su svetinja. Zavičaj je velika i mala pjesma, utočište. Morača je vapaj i mir. To je možda najbolje kazano u sonetu,,Crkva na Jablanu“:,,I moje će kosti zapjevati/ Kad jek zvona stane milovati/ Divna brda i podtalsko stijenje“. Čini se da je jedino pjesnik Momir Vojvodić na ovakav način ljubio svoj zavičaj - naglasila je Milica Bakrač. Ona je dodala da Bjelićeva poezija obiluje leksičkim bogatstvom te da autor u svojim stihovima čuva moračko jezičko blago.
Pjesnik Miljan Živković je kazao da će,,dobro pobijediti, te da je rasvit nikad bliži“.
-Olovke su tupe, misli su prepune mraka, ljubav je naklonjena tami noći, a pjesnik čeka zoru s pitanjem da li će i njeni zraci imati isti takav kolorit. Pripovjedački ton nagovještava nam da je zora tu, topla zvijezda samo što nije otvorila svoje sanjive oči i uprla pogled ka nama ozeblim. U tom iščekivanju emocije su naglašene, a poslednji atomi snage troše se u najžešćim napadima sivila koje ne zna proći. A šta je to što za Ljubisava, čovjeka koji u vremenu,,gdje tama duboka sve zaklanja, k’o magla katune” nije navikao na “zrake i svit”, predstavlja samo rasvitanje? Njemu još jedino zrake daje Morača, koju on kao luču ugrađuje u temelj mraka. Hadži Ljubisav Bjelić Morački čeka rasvit: proljeće, vaskrsnuće, slobodu, mudrost, sunčev zrak, katarzu cijelog svijeta, razmagljenje, sunčano, čisto i zdravo jutro - kazao je, između ostalog, Živković.
Ćuković je naglasio da je Bjelić,,poliglota tame“.
-Slijedeći tradiciju, ljubav prema pravdi i istini, pjesnik s pravom postavlja pitanje:,,Obraz neba mijenja li ćudi/ kao zemlja i na zemlji ljudi?“ (,,Obraz neba“). Sjećanje je, prema Bjeliću, temelj ljudske suze, njen roditelj. Čovjek nema drugog i značajnijeg protivnika do patnje koju sjećanje može poroditi. U pjesmi,,Burne vode“ autor nam ispovijednim tonom saopštava:,,Blagorječeje postalo mi mrzno/ (...) Blaga riječ prividna je luka“, kao da želi da nam sugeriše i jezik kojim se tama jedino može razumjeti. Ljubisav Bjelić poliglota je tame, a samo rođeni pjesnici govore i jezikom mraka, kako bi u rasvit imali šta da kažu - naveo je, između ostalog, on.
Odabrane stihove iz Bjelićeve zbirke, pored autora, kazivali su Ognjen Mićević i Marko Sandić. Moderator večeri bila je pjesnikinja Milica Bakrač.
A.Ć.
)){kind=small}
