Trodnevna manifestacija „Dani Njegoševi” koju po osmi put organizuju Udruženje književnika Crne Gore, Književno društvo „Njegoš” i NVO „Njegoševe večeri poezije” pod pokroviteljstvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, počela je juče liturgijom u Cetinjskom manastaru.
Blagosiljajući osme „Dane Njegoševe” mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je kazao da ga raduje što osmi književni dani Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca počinju upravo u Njegoševoj pečatnji, gdje je Njegoš imao svoju štampariju koja je, kako je rekao, bila obnovljena Obodsko – Cetinjska štamparija.
– Ovdje je Njegoš štampao svoje prve knjige, a štampan je i srpski Bukvar 1834-35. godine kao i časopis „Grlica”. Kasnije je, s obzirom da su to bila ratna vremena, morao da od materijala štamparije napravi puščana zrna da se brani od turskoga bezbožnoga nasilja, pa je, nažalost, ta njegova štamparija prestala da funkcioniše. Međutim, to njegovo djelo, evo nastavlja se od tog vremena do danas i ne samo ovdje kod nas gdje je bilo njegovo sjedište kao mitropolita i gospodara Crne Gore, nego dopire do Rusije gdje je u Petrogradu bio rukopoložen za mitropolita 1834. godine uz prisustvo cara Nikolaja Prvog i carske porodice i članova Sinoda Ruske crkve toga vremena...
Ugledavši se na njega koji je kao mlad 1834. godine proglasio svoga strica Petra Prvog Čudotvorca Cetinjskog za sveca, tako je i Mitropolija u naše vrijeme predložila da on bude svetitelj. I ne samo to, Mitropolija je štampala i njegovo žitije, službu i akatist i mi njega od 2013. godine proslavljamo kao svetitelja jer on to zaista i jeste – rekao je mitropolit Amfilohije.
Mitropolit je ocijenio da Njegoš nastavio veliko djelo Dantea, Šekspira i Dostojevskog...
– Njegovo djelo je tako duboko i složeno kao i vrijeme u kojem je živio i ono do danas donosi svoje plodove. Naročito je, kao što i sami znate, Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac vezan za Kosovo i Metohiju, ono koje je danas jezgro ugroženosti duhovnog bića ne samo srpskog našeg naroda Crne Gore i Srbije, nego bića pravoslavnog, evropskih dimenzija. On je bio veliki pjesnik, mudrac, filozof, teolog, a bio je i prorok naročito po pitanju kosovskog zavjeta...
„Nade nema više ni u koga do u Boga i u svoje ruke” – nadanje, ne beznađe, kako je to sad zavladalo i ovdje kod nas u Crnoj Gori, pa onda i u Srbiji. „Nadanje se naše zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu” - kosovska grobnica kao i grobnica carske porodice Romanovih i druge velikogrobnice širom pravoslavnog svijeta, nijesu grobnice beznađa, nego su sastavni dio groba Hristovog, jerusalimskog groba. To je osjetio i doživio Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac i to je ono što je ostalo zapisano, njegovo proročko osjećanje, a za Kosovo: „Oj, Kosovo, grdno sudilište...” Kao da je sredinom 19. vijeka Njegoš gledao ono što se događa danas na Kosovu i Metohiji, ono što se događa u Ukrajini i ono što se događa u Aziji. Moćnici i silnici ovoga svijeta nastavljaju ono djelo koje su započeli krstaši, koje je nastavio Napoleon (a zna se kako je završio na ostrvu Sv. Jelene); Ono djelo koje su započeli Musolini i Hitler; Ono djelo koje su nastavili boljševici – Lenjin i Staljin, i koje je danas nastavljeno da se ostvaruje... To djelo nasilja, najdubljeg antihrišćanstva u istoriji čovječanstva, u poslednje vrijeme, to je ovo djelo koje se danas događa, koje se rađa na prostorima hrišćanske Evrope. Dakle, to djelo je danas nastavljeno u svijetu i produžuje se, međutim, Božje djelo i Božji ljudi, oni su na kraju pobjednici, a među njima se nalazi i Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac... – rekao je mitropolit Anfilohije.
Uslijedio je pjesnički čas „Pjesme u slavu Njegošu” u kojem su pored crnogorskih pisaca učestvovali pisci iz Rusije, Kanade, Slovačke, Makedonije, Rumunije, Bugarske, Republike Srpske, Srbije i Kosova i Metohije.
Z.Petanović

Vidno izdvojen i jarko obilježen

Na temu „Minuta bića, vječnost ništožnosti!” besjedio je predsjednik Književnog društva „Njegoš” Milutin Mićović.
On je, između ostalog kazao, da je po svojim dubinskim pjesničko-filozovskim otkrićima Njegoš vidno izdvojen i jarko obilježen među najvećim svjetskim pjesnicima.
– Ta jarka izdvojenost i usamljenost i nepročitanost Njegoša u prostoru svjetskog pjesništva slika je usamljenosti i nerazumijevanja našeg naroda od strane drugih naroda i kultura. O tome govori i činjenica da se veliko djelo svjetske poezije „Luča mikrokozma” tek u naše dane prevodi na svjetske jezike poslije 150 godina. Zato prevodioci Njegoša na ovom našem skupu imaju posebnu čast jer prenose duboku pjesničku tajnu Njegoševog djela na svoje jezike. Poezija izrasta iz svog rodnog jezika i narodnog nasljeđa, ali ako se domogne nebeskih visina, ulazi u zajedničku riznicu svjetskog pjesništva... – rekao je pored ostalog Mićović.

Priznanja uručena prevodiocima

Mitropolit Amfilohije je uručio „Zlatni lik Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca” najnovijim prevodiocima Njegoševih djela („Gorski vijenac” i „Luča mikrokozma”) – Ilji Časlavu iz Rusije, Ljubici Rajkić iz Rumunije i Andreju Romanovu iz Bugarske.
Mitropolit je istakao da su novi prevodi Njegoševih djela na ruski, rumunski i bugarski jezik značajni jer to, kako je rekao, potvrđuje značaj Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca ne samo za naš narod i Crnu Goru nego za sav pravoslavni naroda, a i šire jer je očevidno da Evropa u njegovo vijeme nije imala značajniju ličnost od Petra Drugog.