Zbirka poezije „Dlanovi” prof. dr
Sonje Tomović Šundić promovisana je u Narodnoj biblioteci Budva. Na promociji u Biblioteci govorili su mr
Natalija Đaletić, urednica i izdavač novoosnovane izdavačke kuće „Boka F”, novinar
Vanja Kovačević i autorka. Stihove iz zbirke čitala je
Marija Jelić. Sonja Tomović Šundić je filozof, estetičar, antropolog i univerzitetski profesor. Nakon 15 objavljenih knjiga, „Dlanovi” su prva knjiga poezije.
Mr Natalija Đaletić, urednica i recenzentkinja ovog izdanja istakla je da nas autorkina poetika uvodi u nevjerovatna uzbuđenja življenja ovdje i sad.
– Kada budete čitali poeziju, čitaćete ritam, a ritam jeste suština poezije, čitaćete metar, čitaćete intonaciju, čitaćete posebnu atmosferu, čitaćete nevjerovatan pjesnički senzibilitet koji provijava od prve do posljednje pjesme u ovoj zbirci; znači to je koloplet tema, promišljanja, događanja, čitaćete jedno životvorno postojanje čovjeka u ovom svijetu – kazala je, između ostalog, ona.
Za novinara Vanju Kovačevića, „Dlanovi” imaju čudotvornu moć. Oni su posljedica plodnog stvaralaštva, pune intelektualne zrelosti i promišljanja temeljnih kategorija svijeta i čovjekovog postojanja. On smatra da suština njenog pjevanja nije u uobličavanju emocija, već u snazi riječi, te da je beskrajni prostor iz kojega je i čovjek iznikao.
Ona zahvaljujući poeziji putuje po najbeskrajnijem od svih svjetova, po nama samima nudeći nam začuđujuća prostranstva duha i svjetove stvarnije od stvarnosti koju živimo. Putujući kroz predjele ljudske misli pjesnikinja nam jasno saopštava da je važan cilj, ali da je važnije putovanje. A na tom putovanju srešćete ljude koji su se kleli da sanjaju na 24 jezika, one koji su shvatili da sunce jače sija u nama nego na bilo kojem drugom mjestu, na čudne i čudesne koji su prenijeli priču o kapilarima kraljice Belkise âna ponižene, gorde, uvrijeđene⌠Njenu poeziju, prepunu emocija sa jedne i značenja sa druge strane, nastanjuju Ane, Mitje, Aljoše, Smerdjakovi, tajnovidci, proroci, jurodivi, prokaženi, hulje, oni koji su zbog ljubavi i Boga pljunuli na sve. A pogotovo na sebe. Ali što je važnije, u njenoj poeziji pronaći ćete zvuk, sinkopu, drhtaj, jer ona nerijetko uspijeva da pjesmu pretvori u poeziju. A to nije ni malo, ni lako – naveo je, između ostalog, Kovačević.
– Pjesma nastaje kao čisto osjećanje, nema pjesme dok duboko ne osjetite, ne proživite neko iskustvo i onda je pjesma u stvari trag tog iskustva, pjesma mu daje mjeru, pjesma bilježi to iskustvo i ja sam duboko zahvalna na tome što sam i ljude i događaje i iskustva i doživljaje i sve ono što je prošlo kroz moje nerve, kroz moju krv uspjela da poetski zabilježim, a koliko će to biti snažno zavisiće od toga koliko sam ja uspjela pjesmama da prenesem energiju svojim slušaocima, jer pjesme nema bez te unutrašnje, verbalne energije jezika bez ritma, bez slike, bez simbola, koji se nekako prosto ovaploćuju na taj način što postoji ta najfinija sinergija između onoga ko govori, između same pjesme i slušaoca- kazala je autorka Tomović Šundić.
A.Ć.
)){kind=small}
