Jedna od najprivlačnijih izložbi hercegnovskog kulturnog miljea poslednjih mjeseci, bez sumnje je izložba 11 radova pod nazivom „Staništa” Sonje Malavrazić, postavljena u galeriji „Sju Rajder”, koju je otvorio novinar i umjetnički dizajner Voislav Bulatović. Naglasio je da je riječ o „slikama izvan slike” gdje Sonja svoj slikarski svijet (iz)vodi u svijet skulpture. Po sopstvenoj tvrdnji, nastavila je da istražuje granice između figuracije i apstrakcije i ukoliko bismo baš željeli da definišemo izložene radove, oni se najviše približavaju asamblažu – vajarskoj tehnici kolažiranja raznorodnih predmeta i materijala.
– Odbačeni život, kao dio stvarnosti ili „viška stvarnosti”, postaje kostur – „slika izvan slike” Sonje Malavrazić. Provodeći ih kroz proces kritičke aproprijacije, ona svoj artistički postupak nastavlja klasičnim slikarskim postupcima. Ona se čvrsto drži svoje izvorne slikarske poetike. U toj uzbudljivoj završnici, međutim, ona svoju poetiku ne prenosi doslovno (daleko je to od samocitiranja), već je nadograđuje, preispituje i, naravno, prostorno preoblikuje, dajući joj sve karakteristike meta slike – rekao je Bulatović.
On je dodao da se „kao potka lirskom, obećavajućem umjetničkom ćilimu Sonje Malavrazić u svakom „čvoru” krije začetak rađanja, poslužila je odbačena stvarnost, civilizacijski otpadak, metastaza smisla.Ta vrsta optimizma jeste neočekivana, ali je više nego potrebna. I u umjetnosti i u životu”.
– Ti Sonjini „kavezi u kojima stanuje život” izmještanjem iz ravne plohe slike postale su i svojevrsne zamke za hvatanje svjetlosti. Svaki pokret, svaka promjena svjetlosti na površinama posmatrača premješta se u neko drugo stanje slike. Te slike „izvan slike” stvaraoca, čiju izložbu radova otvaram, dobijaju i četvrtu dimenziju – vremensku dimenziju. Nikada se ne možete vratiti onom trenutku koji ste možda propustili trepnuvši – poručio je Voislav Bulatović.
Na ovoj svečanosti publici se obratio i profesor Lazar Seferović koji je predavao Sonji Malavrazić i njenim prijateljicama iz gimnazijskih dana, koje su stigle na izložbu, kao i ostalima u galeriji. Rekao je da je Sonja oduvijek stvarala. Ona se bavila skulpturom, nešto poput velikog Voja Stanića.
– Vojo je u 34. godini počeo da slika, a prije toga je bio skluptor, a sada naša Sonja postaje i poznati skulptor. Sonja je u svijetu prije svega srpskoj umjetnosti, ali i jugoslovenskoj, bila veliko i priznato ime i ostala je to. Sada se ponovo rađa kao Feniks iz pepela sa svojim djelima. Imam osjećaj, u ovom spletu, kao da se ljubavni par ukrstio u krajnosti egzibicije i zbog toga bih ga nazvao veče ljubavi – kazao je Seferović.
I ovom svojom dvanestom samostalnom izložbom Sonja Malavrazić, rođena Petrović, potvrdila je da je slikar zrelog umjetničkog izraza, dugo prisutna na našem likovnom nebu i ovjenčana značajnim priznanjima.
Njeni najnoviji radovi „Staništa”, „Špilja podmorja”, „Stijena rogovi”, „Mrestilište”, „Živa ograda”, „Korali”, „Oblutak”, „Alge Skele” i „Šikara” rađeni kombinovanom tehnikom u velikoj mjeri odudaraju od njenih ranih likovnih struktura.
– Ovo su skulpture bojene po slojevima, tuševima, a na površini akrilnim i uljanim bojama, nastale su u Ljubinom vrtu u Herceg Novom. One su skulptorska priča o životu koji postoji u podmorju i na kopnu na mjestima neobičnih oblika. Ta idilična slika o nastanku umjetničkog djela donekle je u suprotnosti sa sirovošću materijala, naoko haotičnim umjetničkim odnosima struktura kolopletom suprotstavljenih masa i bojenih površina. Odabranim materijalima sam se borila, nalazila s njima na sredini puta, ali uvijek računala na svoj slikarski kolorit. Kontak sa drevnošću sam uspostavila preko boja, jer su skulpture bojene onako kakvima ih ja vidim jer dok sam svakodnevno radila mislila sam i na budućnost, koja je neizvjesna, i zato u pojedinim mojim sklupturama „Staništa” ima nečeg antiutopijskog i pretećeg. Naravno da bih željela da takvu budućnost izbjegnemo, posebno u ovom trenutku ličnog zadovoljstva zato što je jedan posao završen – rekla je Sonja Malavrazić.
Rođena u sunčanoj Boki, Sonja Malavrazić sa puno radnog iskustva, ali uvijek s djetinjom radoznalošću i čuđenjem i ovom izložbom u rodnom gradu pokazala da se kreće svojim putem i da je lični pogled na svijet njena neotuđiva privatna svojina. Stvarajući svoje skulpture zaboravila je sve autoritete, sve trasirane staze i zato je stigla daleko sa svojim „Staništima”.
Z.Šakotić

---

Život u Beogradu i Herceg Novom
Novinarsku karijeru počela je na Prvom programu Radio Beograda i bila urednica Opšteobrazovnog programa „Vreme radoznalosti”. Na Drugom programu je punih dvadeset pet godina uređivala i cjelovito kreirala „Riznicu”, posvećenu njegovanju i preispitivanju kulturne baštine.
Kao istaknuto ime u svijetu radio-novinarstva i likovnog stvaralaštva, nagrađivana je u obje oblasti.
Živi i radi u Beogradu i Herceg Novom. Supruga je, takođe poznatog novinara, Đorđa Malavrazića.