Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, povodom 8. marta - Međunarodnog dana žena organizovala je veče ljubavne poezije, u Manastiru Simeon Mirotočivi na Nemanjinoj obali. Uzneseno slovo o ženi - muzi, vječnoj inspiraciji pjesništva i o razvoju ljubavne poezije kroz vjekove, govorili su članovi UKCG.
– Pjesma ženi, pjesma majci, pjesma izvoru svekolikog života nedjeljiva je od ljubavnog osjećanja. Iz zrna ljubavi stvoren je svijet. U božjem svetrojstvu sadržana je ljubav. Iz svemoćne iskre razgorjela se svjetlost i svom silinom obasjala tamno lice svijeta. Ljubav je plamen krvi, strast tijela, žar srca. Ljubav je stradanje. I raspeće. I vaznesenje. Ljubavna pjesma sugeriše harmoniju savršenstva iskazanu kroz lice samog božanstva, kroz najuzvišeniji i najcjelovitiji san o ljepoti. Ljubav je vjekovno snijevanje o budnosti. Apsolut života samog. Aposlut bića, aposlut trajanja – kazala je, između ostalog, pjesnikinja Milica Kralj. Ona je dodala da od najstarijih vremena, u svim narodima, osnove ljubavne poezije čini najširi osjećajni spektar (čežnja, zanos, ljepota, bol, tuga, patnja, žudnja, strast...).
– Pjesme o ljubavi opjevaju različite faze od rađanja tog najdubljeg osjećanja, pa sve do nestanka i gašenja. Srednjovjekovni pjesnici su pjevali o ljubavi prema Bogu, o molitvenom religioznom osjećanju koje nadilazi zemno i obraća se vrhovnom tvorcu, sazdatelju svijeta. Takva je i pjesma despota Stefana Lazarevića „Slovo ljubve”. Muze su u početku bile božanstva izvora na koja se nadovezao Zevsov kult. Njihovo ime je helenskog porijekla, u značenju boginje ushićenja. Što se tiče onoga što su one označavale u vrijeme njihovog rođenja, one su po mišljenjima nekih istraživača, bile sinonim za melodično žuborenje gorskih potočića. Pri tom se skladnom žuborenju, u prvom redu pjevačima i pjesnicima, javljalo ushićnje i nadahnuće što je dovodilo do spontanog izliva misli i osjećanja u vidu pjesme i pjevanja. U takvom obliku se manifestovala viša sila, odnosno božanstvo. Tako su muze postale zaštitnice poezije, nauke i umjetnosti – kazala je, između ostalog, Milica Kralj. Ona je dodala da Homer spominje samo jednu muzu, boginju pjesme, koja stanuje na Olimpu i uveseljava bogove svojim pjevanjem i daju ljudima pjesnički zanos, a po Hesiodu postoji devet muza i one su kćeri Zevsa i Mnemosine.
– Kaliopa - boginja epske poezije i prikazuje se sa voštanim tablicama; Euterpa-boginja lirske poezije sa sviralom; Talija – muza komedije i veselih porodičnih pjesama, Melpomena, boginja tragedije sa tragičkom maskom u jednoj i bodežom u drugoj ruci i sa bršljanom oko glave; Terpsihora-igračica, sa lirom i vijencem na glavi; Erata-boginja erotske poezije i mimike, katkad sa lirom; Polimnija ili Polihimnija, muza himna; bogata u himnama, Uranija-nebeska, Kaliopa- ljepoglasna; Klija, muza istorije sa poluotvorenom knjigom. Sve su prikazivane kao mlade i lijepe djevojke sa umnim licem – kazala je Kralj. Predsjednik UKCG,
Novica Đurić, podijelio je damama ruže, podsjetivši na moć žene kroz istoriju, a naročito na utisak koji je pijanistkinja Marija Venjaminova Judina ostavila na Staljina. Đurić je damama obećao i objavljivanje zbornika ljubavne poezije, koji će se sastojati od radova članica UKCG.
A.Ć.
Stihovima slavili ljubavPoeziju su čitali i kazivali pjesnici, članovi UKCG: Danijela Nela Jovanović, Sanja Veličković, Olga Dabović Klikovac, Rajka Martinović, Slavica Dedić, Stanka Nikač, Milica Perunović, Todor Živaljević Velički, Radojica Rajo Bulatović, Tripko Draganić, Božo Vučić Božan, hadži Radovan Radović, Vukić Garo Brajković, Nikola Nenezić Čudesni, Andrija Markuš, Dragoslav Duća Milačić, Radomir Milić, Slobodan Bećo Došljak, Slobodan Vučinić, Perivoje Popović i Novica Đurić.
)){kind=small}
