-„Ruskova knjiga - Dubrovački ćirilički pisar 1395-1423” najnovija je istraživačka tvorevina vezana za Dubrovački arhiv publiciste Gorana Komara i njegovog prvog saradnika Pavla Ratkovića iz Trebinja, koja je ovih dana objavljena u izdanju trebinjske fondacije „Knez Miroslav Humski” i saizdavača NVO Društva za arhive i povjesnicu Herceg Novog. Ovaj novi naslov predstavljen je u prepunoj Dučićevoj sali Muzeja Hercegovine u Trebinju. Dva istraživača ćiriličnih dokumenata pripremili su i sakupili u jednu cjelinu 304 pisma pisara Ruska Hristiforovića dubrovačkog kancelara od 1395. do 1423. godine. Riječ je o prepisanim aktima Dubrovačke republike iz 14. i 15. vijeka. Najveći dio pisama-akata predstavljaju molbe dubrovačke vlastele upućene vladarima Bosne i Srbije, kao i oblasnim gospodarima dubrovačkog zaleđa za trgovačke povlastice. Sva ova akta prepisao je i objavio 1858. godine Medo Pucić, izdanak jedne od dubrovačkih plemićkih porodica, koje su sada prilagodili na moderno ćirilično pismo Komar i Ratković. Komar je na ovom projektu radio od 2012. a Ratković od 2017. godine, od kada postoji fondacija „Knez Miroslav Humski”, čiji je on jedan od osnivača.
Praveći „ćirilični vremeplov” u želji da prikaže davno vrijeme i dokumente čiji su orginali davno izgubljeni, Komar je naglasio da je „pred nama jedinstven korpus ćirilične građe Dubrovačkog arhiva koji je prvi u svoj „Spomenik Srpski” sakupio Medo Pucić citirajući mitropolita Đorđa Nikolajevića, koji je 1855. godine zapisao da „svako dobro srce mora da zaigra kad se vidi kako se vi trudite da na svijet izdate srpsku istoriju i bilo bi savršeno da svi srpski pisci potpomognu”.
– Svi ovi već drevni ćirilični akti pokazuju da svi gospodari, bosanski vladari, prepoznaju se kao nesumnjivi hrišćani. Sadržaj njihovih pisama kancelariji Dubrovačke Republike ukazuje na njihovu pravovjernost i teško je govoriti o nekakvoj jeretičkoj organizaciji kako je to nauka 19. i dijela 20. vijeka sugerisala. Ova ćirilična akta pokazuju da praktično niko nije bio jeretik ili je samo to nekakav pojedinačni jeretični natrun. I tu je jedan od značaja ovih dokumenata – rekao je Komar.
Objašnjavajući značaj ćiriličnog pisma on je kazao da se danas niko ne obazire na žitije Svetog Ćirila i još manje na njegov tekst „Proglas svim Slavenima” gdje svetac prekorijeva kad kaže „tuđim jezikom slušate slovo jer kao zvono potreban je razgovor a ne samo govor pisma”.
– Velika je zasluga Slovena što su omogućili drugim narodima da osvijetle svoje prostore putem svojih jezika. Ova akta pokazuju da to užurbano vrijeme poslije Kosovskog boja i poslije smrti kneza Lazara i vladavine carice Milice i kralja Tvrtka obilježeno besprimjernom saradnjom i razumijevanjem života Crkve i propisa koji su počivali na srpskom ćiriličnom pismu i deklaracija koje su ispravno iskazivale vjeru i nepokolebljivu nadu u vaskrsenje države pravoslavlja. Naša istorija nije istorija pljačke i tumaranja za stadima – kazao je Komar i izrazio nadu da se nada će jednom da se urade crkvišta sve Hercegove zemlje koja će pokazati visinu ukupnog kulturnog prinosa i sadržaja ovog naroda.
Komar se zahvalio Pavlu Ratkoviću na saradnji u realizaciji ovog projekta naglasiši da je bila važna pomoć trebinjske opštine, ali i niz pojedinaca.
„Ruskova knjiga-Dubrovački ćirilički pisar 1395-1423” je objavljuje u godini obilježavanja 800 godina od samostalnosti Srpske pravoslavne crkve i osnivanja Eparhije humske.
Z. Šakotić

---

Sagledali duh vremena i karakter ljudi
Komar je najavio i novi projekt zbornik „Lista Tvrdoško - savinskih”. Riječ je o darodavcima manastira Tvrdoš i Savina do 17. vijeka, nakon razaranja u Morejskom ratu, a u vrijeme kada su gotovo sva sela Hercegovine i Boke imala pri ovim svetinjama svoj metoh.
Na promociji u Trebinju u ime izdavača govorio je Predrag Milošević koji je kazao da je Fondaciji „Knez Miroslav Humski” ovo drugo izdanje i da pisma Ruskove knjige odnose se uglavnom na uređenje dubrovačkih trgovinskih poslova sa ljudima sa ćiriličnog jezičkog područja. Između ostalih tu su pisma knjeginji Milici - Evgeniji u monaštvu, Sandalju Hraniću i mnogim velikašima iz tog vremena. Iz ovih pisama može da se sagleda duh tog vremena i karakter ljudi koji su u korespodenciji kazao je Milošević.



”Velika je zasluga Slovena što su omogućili drugim narodima da osvijetle svoje prostore putem svojih jezika