Crnogorsko narodno pozorište oprostilo se od glumca
Mihaila Janketića minutom ćutanja prije izvođenja predstave „Šćeri moja”, u srijedu uveče na Velikoj sceni.
Publici se obratio glumac
Slobodan Marunović riječima da se zauvijek preselio u vječnost i otišao u legendu bard južnoslovenskog glumišta Mihailo Miša Janketić.
– Bio je majstor i pjesnik glume, oličenje čestitosti, ljudskosti, veličine i jednostavnosti. Ostaće zapamćene za sva vremena njegove briljantne uloge koje je ostvario na scenama širom svijeta, bivše Jugoslavije, njegovog Beograda i njegove Crne Gore – rekao je Marunović.
Počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta i jedan od najznačajnijih regionalnih glumaca Mihailo Janketić preminuo je 15. maja u 80. godini života.
Ostvario je izuzetne uloge u nekim od najuspješnijih predstava CNP-a, a status počasnog člana koji se dodjeljuje najistaknutijim stvaraocima i saradnicima pozorišta koji su vanrednim rezultatima doprinijeli usponu CNP-a, stekao je 2001. godine.
– Mihailo Janketić je crnogorskoj pozorišnoj sceni podario slojevite i maestralne interpretacije značajnih dramskih uloga iz domaće i svjetske dramaturgije, između ostalog i istorijskih ličnosti poput Kralja Nikole i Marka Miljanova. Njegov profesionalni i ljudski angažman ostaće trajna vrijednost Crnogorskog narodnog pozorišta – saopšteno je iz CNP-a.
I Udruženje građana Vraneš za Crnu Goru juče se oprostilo od, kako navode, „svog Miša – Cila Janketića”, uglednog i znamenitog Vranešanina.
– Vijest da je prestalo da kuca veliko vraneško srce Miša Radomirova Janketića bolno je primljena u vraneškim domovima. Žale Vraneš i Vranešani svog Miša, najvećeg zaljubljenika rodnog kraja. Od njega je trebalo učiti kako se zavičaj i rodna gruda vole, ljube i poštuju i kako se zavičaju stalno treba vraćati – navodi prof.
Momo Joksimović, predsjednik Udruženje građana Vraneš za Crnu Goru, u pismu dostavljenom „Danu”.
On dodaje da pripadati zavičaju nije lako, često je i teško i nezahvalno, a ipak neizbježno, jer „zavičaju stalno dugujemo”, kako je Janketić govorio.
– U zavičaju, u tvom Tomaševu u tvom i našem Vranešu, od Slijepač mosta – Tomaševa – Pavinog Polja – Kovrena – Vrulje, vidio si svoje trajanje, postojanje i ostajanje na nataloženim kostima predaka da bi drugi došli i nastavili trajanje i sjećanje. Govorio si da je zavičaj majka, i da u njegovoj blizini svaka riječ i rana manje bole i manje krvare... Bio si napaćena i žedna zavičajna duša, jer nijesi osjetio ljubav ni đeda ni bake, ni oca ni majke... Jedino te je grijala ljubav tetke Ive i ljubav i toplina i pažnja tvojih Vranešana koji su te voljeli. Cijenili smo glumačku školu koju si ti organizovao u Tomaševu i u koju smo dolazili, aplauzom te pozdravljali. Živjećeš dokle i tvoje potomstvo bude trajalo i dok budu trajali tvoje Tomaševo, bistra Ljuboviđa i naš Vraneš.
Tvoji zavičajci saosjećaju žal i bol sa porodicom Janketić... – navodi se u pismu.
S.Ć.
)){kind=small}
