Srpski pisci u Crnoj Gori okupili su se i ovog četvrtka na tradicionalnoj Tribini „Riječ” UKCG da bi poslušali stihove iz nove zbirke poezije pjesnika
Boža Vučića Božana „Samotna tišina neba”, koju je objavilo Udruženje književnika Crne Gore.
O Vučićevoj poeziji nadahnuto su govorili recenzenti mr
Slobodan M. Čurović Apis i
Milica Kralj, koja je i urednica tribine „Riječ”, a brojnoj publici koja je ispunila Duhovni centar „Simeon Mirotočivi”, obratio se i predsjednik UKCG
Novica Đurić.
O vječnom toku beskrajnog izvora svjetlosti, koja je duboko sadržana u čeznuću za božanskim pjeva Božo Vučić, kazala je Milica Kralj. Ona je istakla da Vučić pripada pjesnicima koji se nadahnjuju na izvoru nekih običnih a velikih istina, čovjeku oduvijek znanih, ali nepravednim životnim okolnostima, često zanemarenih.
– Lirski neposredan, uzdržan u poetskoj ekspanziji, prirodan spontan, molitvenim obraćanjem on ispisuje slovo vrhovnom Tvorcu. Tragajući za saznanjem o ljudskom, dakle svom trajanju na zemlji, autor traga za višim smislom životnog kratkovjekog ritma, traga za odgonetanjem tajanstvene zagonetke, za spokojem i smirenjem – rekla je, između ostalog, urednica tribine „Riječ”.
Nemiri, drhtaj, šapat, bol, nostalgični tonovi - to su i polazišta Boža Vučića, kazao je Čurović.
– Tiho, nenametljivo, Vučić je pronašao svoje trajanje u areni srpskih pjesnika Crne Gore, koji nerado čuju drugačiji glas. Vučić je to uspio samo pjesmom kao zaklonom, odbjeglom samoćom, koja se katkad vrati kroz nevesele slike zgarišta, bakrenih nebnih glednika Hercegovine, da porazgovara sa nacionalnim simbolima, istorijskim međašima kojima smo se prepoznavali i istinski postojali – kazao je Čurović.
On je dodao da Vučić u pjesništvu traži svoje utočište, sažima izraz, u slike sa dubokom porukom, višeznačne, da slušaoci ne bi ostali ravnodušni, primijetio je on.
Autora zbirke „Samotna tišina neba” pozdravio je i predsjednik UKCG Novica Đurić, ističući rodoljubive i duboko ljudske poruke njegove poezije.
Publici se obratio na kraju Vučić ističući da „piše da bi bio manje nesrećan, a da stihom stremi Bogu”.
S.Ć.