Članovi Crnogorske akademije nauka i umjetnosti juče su se oprostili od svog dugogodišnjeg člana, akademika Vladimira Strugara, jednog od najistaknutijih jugoslovenskih i crnogorskih istoričara druge polovine 20. vijeka. U prisustvu porodice Strugar, akademici Đorđe Borozan i Dragan Vukčević govorili su o životu i djelu jednog od osnivača CANU.

– Strugar nas je sve obdario svojim plemenitim držanjem i ljudskim djelom. Među besjednicima čija je misaonost procjenjivala znamenite događaje, procese i zbivanja i ulogu ličnosti u nauci i umjetnosti pamtićemo govornički dar, osobit stil i duševnu pitomost akademika Strugara – kazao je Borozan podsjećajući da je svojim umnim obdarenostima i znanjem temeljnih naučnih pouka o narodu, društvu, religiji, politici, državništvu, Strugar značajno doprinio međunarodnom ugledu Crne Gore.

Životni put od Ulića kraj Cetinja, preko Beograda i Moskve, Vladimira Strugara i njegovo djelo učinilo je jednim od najuglednijih naših istoričara, kazao je predsjednik CANU Dragan Vukčević.

– Njegovo djelo nošeno je iskrenom vjerom u solidarnost, pravdu i slobodu. Pripadao je pokoljenu podvižnika koji su sanjali o svjetskoj zajednici ljudi i o bratstvu među njima. Zvijezda za kojom je išao bila je vjera da čovjek može biti srećniji, da društvo treba da bude humanije, da će svijet postati pravedniji. I nadao se da na ovim prostorima koji su preorani ratovima, zasijani strahovima i natopljeni mržnjom, to može biti ostvareno u državi koja će objediniti vjere, nacije i klase - za njega je to bila Jugoslavija. I kad je nestala ta država on se poput vjernika nadao da se jugoslovenska ideja samo povukla u tihovanje. Vjerovao je da će se ona jednog dana vratiti u vrijeme. Njegov život je bila služba toj ideji, njoj je posvetio svoju misao i riječ. Na tom putu bilo je nedoumica i preispitivanja, nerazumijevanja i sukoba, kako to i biva u teškim i mutnim vremenima. Danas mogu reći da je uvijek njega, Crnogorca od Srbina u njemu, i njega Srbina od Crnogorca u sebi, čuvala ljudskost koju je nosio u sebi - ona vrlina koja stoluje iznad klasa i rasa, etnosa i nacija, država i religija. Ta vrlina je bila i ostala zavičaj najboljih među ljudima - u tom čojstvu je bila i ostala poslednja odbrana Crne Gore – kazao je Vukčević.

Strugar zbog svega toga nije samo plijenio svojom misaonošću i znanjem, već je privlačio iskrenošću i ljudskošću. Shvatao je da istinu nosi samo ona riječ koja je rođena iz čistog srca, da znanje bez karaktera i učenost bez vrline ne nadživljavaju svoga tvorca. Tome je svjedočila, rekao je Vukčević, i njegova pisana riječ, u kojoj su se, naglasio je on, sreli filozofsko premišljanje, naučno istraživanje i poetsko kazivanje.

Sa Strugarom nije dijelio sva ubjeđenja, ali, kako je rekao, obojica su znali da su „istomišljenici bez iskrenosti privremeni i interesni saveznici, a da su neistomišljenici s poštovanjem i vjerom u ljudsko trajni saveznici”.

S.Ć.

---

Akademija njegova druga kuća
Vladimir Strugar je smatrao Crnogorsku akademiju svojom drugom kućom, čijem je usponu iskreno doprinosio svojim radom, rekla je njegova kćerka Danka Pevac koja se zahvalila u ime porodice. U poslednjih pet godina, iako nije mogao da učestvuje u radu Akademije Strugar je bio u stalnom kontaktu sa čelnicima CANU koji su ga, kako je rekla, bodrili da nastavi sa radom.

CANU je u tom periodu objavila Strugarovu knjigu „Crna Gora u Jugoslaviji” i novo izdanje njegove zbirke pripovjedaka „Uzimaj redom Gospode”. U pripremi je za štampanje zbirke dokumenata „Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca od 1914. do 1918” koja je dio projekta CANU i SANU, a koju je Strugar pripremio sa arhivistom Milićem Petrovićem.