Roman „Pas i kontrabas” koji je svom autoru
Saši Iliću prošle godine donio prestižnu NIN-ovu nagradu, predstavljen je prekjuče u Budvi, u organizaciji Narodne biblioteke Budve. O romanu su govorili književnik
Nikola Nikolić i
Stanka Stanojević, a publici se obratio i autor.
Veći dio radnje događa se u ludnici, austrougarskoj kasarni transformisanoj u psihijatrijsku kliniku u Kovinu, uz vješto poigravanje sa vremenom, i uz uvijek prisutnu muziku. Jedna od ključnih tema je odnos institucije i pojedinca. Glavni junak je džez kontrabasista koji je prestao da svira. Roman se prevashodno bavi traumom, a kako stoji u oficijelnoj bilješci - „Pas i kontrabas” je roman o džezu, ljubavi i antipsihijatrijskoj pobuni protiv društva koje je odlučilo da zaboravi svoje ratove.
Govoreći o nagrađenom romanu Nikolić kaže da je sanatorijum „prikazan kao mjesto koje treba da pomogne državnom sistemu da se razračuna sa vlastitom savješću i nažalost, to suočavanje mora da počne borbu na taj način što će ljude posmatrati kao neke memorijske jedinice koje treba uništiti”.
– Dakle, tu su ljudi prikazani ne samo kao pokusni zamorci nego svaki od tih nesrećnika koji su imali različite ratne traume baštine u sebi i jedan dio razloga zbog čega je došlo do ratova tako da njima je najbolje pomoći na način što će im se izbrisati memorija, a ne tako što će se suočiti sa njom, da se izbore i ostave je za sobom. I to je zapravo metafora sistema koji, nemajući snage i hrabrosti da se suoči sa svojom odgovornošću nasilne dezintegracije države, poseže za tim da se pacijentima briše sjećanje, računa se na opšti zaborav što je opet uvod u neke buduće katastrofe - rekao je pored ostalog Nikolić. Smatra i da je Ilić napisao knjigu koja je ispred vremena, jer kod nas nema romana koji se bave traumama posljednjih ratova.
Priča glavnog junaka preklapa se s njegovim životom u vrijeme dok je služio vojni rok u Jugoslovenskoj ratnoj mornarici početkom `90-ih, kaže Ilić.
– Ovo je roman koji operiše sa sjećanjima i ja sam pokušao da nađem metaforu koja će mi omogućiti da ispripovijedam priču o sistemu koji ima tako strašnu prošlost i pojedincima koji su izašli, preživjeli tu prošlost i koji su se našli 2016. jedan naspram drugog. I to su ovi ratni veterani o kojima sam pisao - naveo je Ilić, dodajući da su se s ratnim užasom susreli svi koji su u to vrijeme živjeli na ovom prostoru bez obzira na naciju.
Ž.J.
Postjugoslovenski sistemi brišu sjećanje na JugoslavijuIlić navodi da je pokušao da ispriča kako sistem preko institucija manipuliše građanima, uklanjajući onu memoriju koje su smetnja.
– Posmatrajući taj politički sistem kako se razvijao tokom decenija, shvatio sam da se došlo do jednog momenta kada je tranzicija i euroegzaltacija preuzela glavni pogon i da se sve ono prošlo baca po strani ili se zatrpava nekim novim građevinama. Primijetio sam da zapravo ovi postjugoslovenski sistemi rade na potpunom brisanju tragova, prije svega jugoslovenski, a potom i naših sjećanja na tu Jugoslaviju - rekao je između ostalog Ilić, dodajući da ratna trauma, uprkos zvaničnoj verziji, ne može iščiliti za tri do pet nedjelja. Ujedno, zato i neke aktere politike `90-ih imenuje njihovim imenom, kako bi se osvijestili uzroci traume.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
