Mnoga vrata podgoričkih domova otključavala su se ključevima koje je pravio čuveni Milo Ilić, ključar, a tradiciju malo drugačijeg otključavanja svijeta nastavili su njegov unuk i unuka Lazar i Kristina Ilić, modni dizajneri.
– Siguran sam da je mali broj sugrađana koji bar jednom nisu imali potrebu da sarađuju sa našom ključarskom radnjom. Kristina i ja otvaramo put mlađim generacijama u jednoj sasvim drugačijoj oblasti. Nas dvoje smo primjer da nove generacije ne moraju biti „opterećene” već razvijenim i uspješnim porodičnim biznisom, već mogu slobodno da biraju svoje zanimanje. Zato sam i zahvalan na toj slobodi izbora i činjenici da nikad nisam bio uslovljen da radim bilo šta što bi mi bilo nametnuto. I to je zaista od neprocjenjivog značaja – kazao je Lazar.
Ilići potiču iz Pipera, a Lazar ističe da su upravo Piperi njegovo drugo omiljeno mjesto na planeti.
– Prvo je Ada Bojana, a drugo Piperi. Zato nije nemoguće da jednom napravim kolekciju koja bi bila inspirisana baš Piperima. Nastanak kolekcije je vrlo kompleksan posao i traži veliku posvećenost. Ali, polazna osnova za jednu kolekciju inspirisanu ovim mjestom bili bi, sigurno, nestvarni koloriti Pipera, te bi modeli najvjerovatnije bili kombinacija zelenih i zemljanih tonova. Volio bih da Piperi ostanu „zaštićeni” od prenaseljavanja i da se konačno riješi putna infrastruktura – kaže Lazar.
Zanimljivo je da upravo iz ovog kraja Podgorice potiče i modna dizajnerka Marina Banović Džuver. Za nju Lazar kaže da su iskreni prijatelji i da bi sa njom rado radio na kolekciji inspirisanoj Piperima.
– Njen rad mi se dopada, njena umjetnost ostavlja bez daha. Ona sjajno kombinuje stvari koje meni nikad ne bi pale na pamet i to na način da ti komadi predstavljaju visoku modu – ističe Lazar.
Lazar i Kristina su prava djeca našeg grada, on je školovanje započeo u OŠ „Milorad Musa Burzan”, a zatim se prebacio u OŠ „Maksim Gorki”. U toj školi učila je i Kristina. Oboje su završili srednju školu „Sergije Stanić”, smjer turistički tehničar. Mladi dizajneri imaju i specifičan pogled na Podgoricu koja, gledana okom profesionalnih esteta izgleda posve drugačije.
– Ono što mi se estetski ne dopada su biciklističke staze. Nemam samo estetsku zamjerku, već smatram da ni funkcionalno nisu dobro rješenje i znatno remete sigurnost u saobraćaju. Da mogu da utičem uredila bih dio grada oko autobuske stanice. Taj dio je u širem centru grada, a urbanistički nije riješen. Još od 20-tih godina postoji ideja da se planski riješi i područje gdje je naša kuća. Do danas ništa konkretno nije urađeno. Nadam da će uskoro neko od investitora biti zainteresovan i za ovaj lokalitet i da će se pojaviti s namjerom da taj dio osmisli da bude usklađen s novim trendovima u gradnji – kaže Kristina.
Lazar bi volio da grad ima malo više zelenila i da kompletna Podgorica bude u svjetlijim tonovima.
– Volio bih da preovladavaju svijetli tonovi grada, sa ogradama od crnog kovanog gvožđa. Napravio bih da kompletan grad bude u jednom stilu, a ne sa više njih – ističe Lazar.
Lazar bi kaže volio da se i kod nas pojave investitori koji bi razmišljanjem donijeli dašak luksuza Podgorici.
– Boravio sam neko vrijeme u Dubaiju i jednostavno se ne može dočarati ta ljepota arhitektonskih rješenja i kompletnog ambijenta. Volio bih da dođu neki investitori iz Emirata koji bi donijeli dašak luksuza našem gradu i koji bi to sve stiltski i drugačije opremili – ističe Lazar.
Karakteristično za sve Podgoričane da kada objašnjavaju koriste toponime, lokalizme, nekada desetak metara trotoara ima dva tri naziva dok rijetki znaju koja je to ulica.
– Valjda je takva orjentacija karakteristična za nas Podgoričane. A i ne čudi jer se ulice imenuju po ličnostima koje nisu dovoljno prepoznatljive, ili sugrađani nisu čuli za njih. Podgorica je urban, moderan grad, pa upravo na taj način i doživljavam imenovanje ulica. Nisam primijetila da je neka ulica kod nas nazvana po nekoj ličnosti iz svijeta modnog dizajna, pa bi to mogla da bude ideja o kojoj bi razmišljali. Svi koji se bave modnim dizajnom, mogli bi da dođemo do nekog zajedničkog predloga – kaže Kristina.
Lazaru su neki potezi nadležnih nejasni, posebno kada su u pitanju takozvane mikro lokacije u gradu.
– Mislim na park u blizini Američkog centra koji je bespotreban.Ne shvatam poentu ovakvog uređenja. Taj park je potpuni promašaj – kaže Lazar.
Ilić smatra da grad nije izgubio ništa od svoje autentičnosti, niti su godine koje su prolazile uništile kulturološki i svaki drugi identitet Podgorice.
– Protiv sam vraćanja unazad. Treba uvijek ići naprijed, nastaviti graditi i bogatiti Podgoricu u modernom urbanom duhu – ističe Lazar.
Kristina smatra da u Staroj varoši treba poboljšati infrastrukturu.
– Potrebno je naći način da se reguliše saobraćaj, jer smo svjedoci da je prolaz kroz Staru varoš često „usko” grlo. Stara varoš s ovakvim izgledom ima dovoljnu dozu autentičnosti. Sigurna sam da će odgovorni ljudi koji se bave planskim rješenjima pronaći način kako da valorizuju potencijal Stare varoši. Ukoliko to bude ideja koja podrazumijeva da se zadrži autentičnost i uvedu novi sadržaji, poput, recimo suvenirnica, saglasna sam – ističe Kristina.
A.D.

---

Porodica stub uspjeha
Lazar Ilić je najponosniji na porodicu, ali i na to što je uspio da napravi novu tradiciju u porodici Ilić koja će se, nada se, prenositi s koljena na koljeno, kao što je to bio slučaj s ključarskim biznisom.

– Neopisivo sam ponosan na pokojnog đeda Mila i pokojnog oca Zorana. Od oca sam naslijedio to što sam radoholik. Ponosan sam i na strica Dragana i majku Ivanku koja je nastavila biznis koji je moj đed počeo, a nastavio otac. Moja majka je uvijek bila stub naše porodice. Jaka žena koja je kao malo koja u Crnoj Gori uspjela da nastavi tamo gdje su moji preci stali. Ona ima uvijek posebno mjesto u mom srcu. Moja porodica je od ničega radom i trudom napravila sve ovo što imamo danas. Zahvalan sam im na vaspitanju koje sam dobio, na svakoj lekciji koju sam naučio. Zahvaljujući njima danas uživam ugled koji malo ko ima u Crnoj Gori – rekao je Ilić.