Nikada nisam pozivao na nasilje, državni udar ili negirao da je Crna Gora bila država 1878.godine i da je članica Ujedinjenih nacija (UN), rekao je prof. dr
Dejan Mirović, kome je crnogorska vlast zabranila ulazak u Crnu Goru. On je rekao da je kritikovao uticaj crnogorskog režima u Srbiji i da je i tada bio blaži od OLAF-a i časopisa „Forin afers”.
– To što se crnogorski režim poistovjetio sa državom dokaz je njihovog delirijuma i osionosti, koja ide toliko daleko da pokušavaju da uređuju medije u Srbiji i drže lekcije o poštenju. Pritom zaboravljaju da 14 godina nijesu riješili ubistvo
Duška Jovanovića, a uz nadripravna opravdanja hapse poslanike
Medojevića i
Kneževića. S druge strane, srpske vlasti su dale slobodu dokazanom vođi kriminalne grupe i istaknutom funkcioneru DPS-a
Svetozaru Maroviću – kazao je Mirović za „Dan”.
On je istakao da ga ne zanimaju mišljenja i ocjene o njemu koje je crnogorski predsjednik
Milo Đukanović izrekao u petak veče na RTCG.
– Prije dvadesetak godina uručivao je Njegoševu nagradu
Matiji Bećkoviću i dolazio više puta u moju porodičnu kuću, u koju mi sada zabranjuje da dođem. Iz toga se vidi o kakvim promjenama u stavovima se radi. S jedne strane, tvrdi da je zabrana neprimjerena, a s druge strane mi njegova policija 4. decembra na graničnom prelazu Dobrakovo daje rješenje u kojem se navodi da sam prijetnja za nacionalnu bezbjednost (iako sam išao u posjetu majci i bratu u Ulcinju). Toliko o njegovom mišljenju i doslednosti – kazao je Mirović.
On je dodao da je pravo pitanje koje njega interesuje kao univerzitetskog profesora koje pravne radnje će Đukanović preduzeti pošto smatra da je odluka o zabrani ulaska loša i neprimjerena.
– Tačnije, zanima me da li on ima političke snage da bilo šta preduzme u tom smjeru. Možda je došao dan u kome je Đukanović marginalizovan na političkoj sceni Crne Gore? Konačno, zabranu vidim i kao nastavak primitivnog progona porodica Mirović i Lekić jer je i moj rođeni brat žrtva političke diskriminacije, što je konstatovao i zaštitnik građana Crne Gore – naglasio je Mirović.
Njegov brat
Nikola Mirović tužio je direktora HTP „Ulcinjska rivijera”
Radomira Mikana Zeca, koji je u pismu ministru turizma
Pavlu Raduloviću zatražio reakciju po političkoj osnovi, navodeći da Mirovićev montažno-ugostiteljski objekat treba srušiti jer je on sestić predsjednika Demosa
Miodraga Lekića. Nikola Mirović je tada rekao da je politička mržnja režima Mila Đukanovića prema njegovom ujaku Miodragu Lekiću dostigla takav patološki nivo da mu je, uz kršenje načela zabrane retroaktivnosti i načela zakonitosti, oduzeto pravo da se bavi ugostiteljstvom. Istakao je da su se u tom političkom progonu posebno „istakli” kumovi i saradnici Mila Đukanovića iz „Ulcinjske rivijere” i Ministarstva održivog razvoja i turizma, uz asistenciju „Morskog dobra”.
– Neprijatno sam iznenađen ovakvim postupanjem turističkih rukovodilaca jer je moj pokojni otac
Miško Mirović bio generalni direktor „Ulcinjske rivijere” u vrijeme kada su podignuti hoteli na Velikoj plaži i kada je osnovana Ada Bojana, a jedno vrijeme je vodio „Budvansku rivijeru” u najtežem periodu i, za razliku od Svetozara Marovića i njegovih „saradnika”, imao pozitivne bilanse, bez prodaje ijednog hotela – izjavio je tada Nikola Mirović.      M.V.
)){kind=small}
