Tridesetogodišnja autoritarna kleptokratija predsjednika Demokratske partije socijalista i šefa države Mila Đukanovića ubija podgoričke demokratske napore, ocijenio je Gordon Bardos, analitičar i predsjednik SEERECON-a, firme koja se bavi analizom političkog rizika i strateškog savjetovanja, specijalizovanog za jugoistočnu Evropu. On je kazao i da crnogorska korumpirana partija socijalista ubija Crnu Goru, osvrnuvši se na hiljade ljudi koji protestuju protiv novousvojenog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, a koji predviđa „otimanje imovine Srpske pravoslavne crkva (SPC)“.

– Ekonomski gledano, novi zakon omogućava Đukanovićevoj kleptokratiji da preuzme kontrolu nad stotinama imanja koje koristi SPC, istovremeno politički oslabljujući jedinu organizovanu instituciju ostavljenu u Crnoj Gori, koja je u stanju da predstavlja ozbiljnu prijetnju njegovoj vladavini. Pri čemu, ankete javnog mnjenja pokazuju da SPC u Crnoj Gori daleko više uživa povjerenje od predsjednika države, vlade, parlamenta ili pravosuđa – navodi Bardos.

Konačno, Đukanovićev plan je da crkvene objekte bez ekonomske vrijednosti preda nekanonskoj organizaciji koja je pod njegovom kontrolom.

– Trenutni protesti u Crnoj Gori samo su simptom sukoba koji je dugo u toku. Inače, Crna Gora je jedina bivša komunistička evropska zemlja koja nikada nije imala demokratsku tranziciju. Čak su i u Bjelorusiji i Rusiji komunisti bili bez vlasti bar jedan izborni ciklus. Ali Đukanovićev DPS, neprekidno je na vlasti od 1945. godine – duže nego što su boljševici vladali Sovjetskim Savezom, a sam Đukanović je bio na vlasti duže od Staljina – kaže Bardos.

Kako ističe, niko izvan Putina nije vodio državu koja se toliko oslanja na korupciju, organizovani kriminal i prljavu politiku. To je istinski i temeljno trulo do srži.

– Pored finansijske korupcije, Đukanović je koristio različita sredstva za nelegalni izborni inženjering da bi ostao na vlasti. Ove taktike su pokrenule opseg od prevare birača do ucjene, demobilisanja potencijalnih opozicionih glasača, prepiranja straha, prijetnji policijskim nasiljem i otvorene kupovine glasova. Stražari protiv korupcije smatraju da je do 15 odsto glasova na izborima u oktobru 2016. bilo lažno – kaže Bardos.

Naglašava da Đukanović više ne uživa toliku popularnost Vašingtona, koji se sada suočava s jednom od svojih višegodišnjih strateških i moralnih vanjskopolitičkih dilema.

– Pritiskom protiv njega sa svih strana, Đukanović će pribjeći sve očajnijim mjerama za ostanak na vlasti. To će zauzvrat izazvati sve veću konfrontaciju sa političkom opozicijom i civilnim društvom u zemlji. Vašington stoga ima dva izbora pred sobom. Jedan od koraka akcije bio bi nastavak podupiranja Đukanovićevog korumpiranog režima. Alternativno, Vašington može biti vjeran svojim navodnim moralnim principima i prestati podržavati Đukanovićevu autoritarnu kleptokratiju. Ako se Vašington ozbiljno bavi promovisanjem demokratije na Balkanu, onda će tražiti prekid političke represije i zločinačkog ponašanja, što je dio partije Đukanovićevog režima, i očistiti put prvoj demokratskoj tranziciji u istoriji Crne Gore. Osim što će ozbiljno udariti protiv organizovanog kriminala i korupcije u jugoistočnoj Evropi, potez protiv Đukanovića takođe bi uputio snažnu poruku ostalim balkanskim autoritetima da se njihove predradnje više neće tolerisati – zaključio je Bardos.

Da se Đukanovićeva vladavina kretala od pohabane do korumpirane, i to u fazama, ocjenjuje Gordon Bardos, najbolji se vidi u primjeru događaja oko takozvanog „zavjera o državnom udaru“ u Crnoj Gori u oktobru 2016. godine.

– Priča o takozvanom ruskom pokušaju državnog udara postaje apsurdnija što se više analizira. Iznenađujuće je da, imajući u vidu navodno ozbiljnu opasnost s kojom se zemlja suočava, ni ministar unutrašnjih poslova, ni ministar odbrane, ni crnogorski Savjet za nacionalnu bezbjednost nisu bili obaviješteni o takvoj neviđenoj prijetnji. Ni crnogorski zvaničnici nisu obavijestili NATO da su otkrili zavjeru podržanu od Rusije protiv njihove zemlje. Čak je i Đukanović rekao da je o navodnoj aferi saznao samo iz medijskih izvještaja. Kako je sam ministar unutrašnjih poslova Crne Gore donekle neozbiljno primijetio da nakon otkrića navodnog pokušaja državnog udara: „Nije bilo sastanka Vlade ili Savjeta za nacionalnu bezbjednost, predsjednik države je rekao da ne želi da komentariše, premijer je rekao da o tome ništa ne zna ili da nema dovoljno informacija... Moram priznati da je ovo vrlo specifičan `državni udar`“ – napisao je Bardos.

S.R.

---

Svi napadi na novinare prošli nekažnjeno
Napadi na nezavisne medije i kritički glasovi su, takođe, bili zaštitni znak Đukanovićevog sistema vladavine, primjećuje Bardos. Kako je istakao, Đukanović je jednom rekao da istraživačke novinare treba „istrijebiti poput miševa“, a neko je u Crnoj Gori jasno dobio poruku. 2004. godine ubijen je urednik opozicionog lista „Dan“.

– U avgustu 2013. godine, istraživački novinar Tufik Softić bio je meta bombaškog napada. U decembru 2013. eksplozivna naprava detonirana je ispred kancelarija „Vijesti“, nezavisnog dnevnog lista u Podgorici. U oktobru 2015. godine Jovo Martinović, novinar koji je pratio mjesto organizovanog kriminala u Crnoj Gori, bio je u zatvoru petnaest mjeseci zbog optužbi za krijumčarenje droge. U aprilu 2018. eksplodirao je automobil, na kom je bila postavljena bomba, ispred kuće istraživačkog novinara Seada Sadikovića. U maju 2018. godine Olivera Lakić, novinarka koja izvještava o korupciji, upucana je ispred svog stana u Podgorici. Ipak, uprkos organizovanoj terorističkoj kampanji nezavisnih medija zemlje, reporteri „Sans Frontieres“ su u decembru 2018. primijetili da su „svi napadi na novinare u poslednje dvije godine prošli nekažnjeno“ – piše Bardos.

Podsjetio je i kako je Đukanović 2015. godine pokrenuo napad na jednu od vodećih antikorupcijskih aktivistkinja u Crnoj Gori Vanju Ćalović, koju je, po zasluzi, američka ambasada u Podgorici 2016. godine proglasila „najhrabrijom ženom u Crnoj Gori“.