Da li mislite da je u tuđem dvorištu trava uvijek zelenija? Da li svaki vaš poslovni rezultat koji nije ispraćen ovacijama doživljavate kao lični neuspjeh? Prihvatate li da imate pravo na grešku ili ne? Ako ste na sva pitanja odgovorili potvrdno, postali ste žrtva samokritike koja vas koči da napredujete, ali i da uživate u životu.
O fenomenu samokritike, njenim pozitivnim i negativnim aspektima za „Dan“ govori NLP trener i master kouč Aleksandra Anđelić.
– Ko radi, taj i griješi – kaže Aleksandra, uz napomenu kako vjeruje da će se svi deklarativno složiti sa ovom opšte poznatom rečenicom. - Za uspjeh, rast i razvoj, neophodno je da imamo izraženu samorefleksiju i samokritiku, jer nam ona pomaže da učimo iz iskustva. Kada možemo da uvidimo objektivnu grešku ili ponašanje koje nam stvara kočnicu na putu uspjeha, imamo način kako to ponašanje da mijenjamo, onda nam je i samokritika od koristi za dalji razvoj, pa je vjerovatno zadovoljna osoba koja njeguje podržavajuću samokritiku, koja prihvata sebe baš takvu kakva jeste svjesna da će promijeniti ono što može, a prihvatiti ono što ne može da promijeni. Takva osoba nikad ne dovodi u pitanje svoju vrijednost, dok su uspjeh, neuspjeh, komunikacione ili pregovaračke vještine promjenljiva kategorija. „Glup si”, „Nesposoban si”, „Kako si smotan”, „Ništa ti to ne valja”... Često se mnogi ovako obraćaju sebi kada nisu uradili nešto kako treba. I šta obično dobijemo ovakvim ponašanjem? Ništa, ako nam nije još i gore! Samokritika uključuje razne etikete koje lijepimo sebi, a drže nas u stanju zaglavljenosti, jer uglavnom „udaramo” na svoje sposobnosti. Umjesto da obratimo pažnju na konkretno ponašanje koje nam nije korisno, na radnje koje pogrešno radimo, mi kritikujemo svoje sposobnosti. Ovakvo djelovanje često vodi ljude u manjak samopouzdanja, nesigurnost, osjećaj krivice i slično.
Koliko je perfekcionistički stav prema životu kriv za nezdravu samokritiku?
– „Priznajem, ja sam perfekcionista” – ljudi često ovo izgovaraju kao svoju veliku vrlinu! Ipak, čini se da nisu svjesni koliko ih težnja za perfekcionizmom sputava da osjete radost života. Naravno, dobro je kada težimo višim ciljevima, uspjehu i boljim rezultatima. Problem nastaje kada stavljamo znak jednakosti između postignuća i sebe kao ličnosti. Perfekcionisti često vjeruju da nemaju pravo na grešku, a kad pogriješe skloni su kritikovanju svoje ličnosti, ne konkretnom ponašanju koje je dovelo do greške. Nekad imaju nerealne standarde koje sami sebi nameću, a pojavljuju se u kombinaciji sa samokritičnošću i nespremnošću da prihvate neuspjeh i lične nedostatke. Ništa nije savršeno, ni ljudi, ni njihovi odnosi, ni poslovi koje obavljaju, ni brakovi u kojima žive. Ipak, ljudi su skloni da, posmatrajući tuđe živote, grade generalni stav o nekom „perfektnom životu“. Kako je kod drugih „sve pod konac“ i perfektno, a kod nas ipak nije, skloni smo samokritici. Proizvod ovakvog pogleda na život dovodi samo do tapkanja u mjestu, jer nas ne pokreće na razvoj, jer pravimo svoju sliku života na račun tuđih iskustava i onda sve što se ne uklapa u tu viziju nije dovoljno dobro.
Da li pretjerani samokriticizam može da nas odvede u stanje hroničnog nezadovoljstva i obezvrijeđivanja, pa i depresije?
– Može. Kada konstantno kritikujete sebe i uočavate samo svoje greške, dok vam se dobre stvari podrazumijevaju i ne smatrate ih nekim posebnim uspjehom, poistovjećujete svoje neuspjele postupke sa vama kao bićem u cjelosti. Tada dovodite svoje vrijednosti u pitanje, pa se vjerovatno zapitate da li ste dovoljno hrabri, pametni, dobri... Recimo, kada ne postižemo željene ciljeve i rezultate, kada nismo efikasni onako kako mi sami očekujemo ili neko očekuje od nas, skloni smo da optužujemo sebe i tražimo uzroke u svojoj ličnosti.Tako stvaramo negativan osjećaj prema sebi, bijes, nezadovoljstvo, manjak vjere u sebe, manjak samopouzdanja, osjećaj krivice. „Kako sam glupa, opet sam pogriješila…”, „Uvijek nešto zabrljam, nisam sposoban, bolje da ne postojim…”, „Kako sam mogao biti tako naivan/nesmotren/nesposoban...” Izgleda da za sve druge imamo razumijevanja, opravdanja i saosjećanja, osim za sebe same. Svi drugi su „samo ljudi” koji griješe i uče iz svojih grešaka, pokušali su ono što je bilo u njihovoj moći, nije im dozvolila „viša sila” da nešto postignu, drugi ljudi nisu bili „krivi”, a samo mi smo svemogući i nama se greške i neuspjeh ne mogu oprostiti. Kada mi pogriješimo, ne ostvarimo ono što smo željeli i planirali, ne doživimo uspjeh, onda se prema sebi ponašamo onako kako nikada ne bismo prema dobrom prijatelju, što u ekstremnim situacijama može dovesti i do depresije.
Kako da nam samokritika postane najbolji prijatelj na putu ličnog rasta i razvoja i koji su to NLP alati koje možemo da koristimo na tom putu?
– Kad dođete u situaciju da kritikujete sebe, prvo što možete uraditi je da napišete to što ste izrekli u sebi, pa kad pročitate zapisano, zapitajte se kako biste reagovali da vam se neko drugi obrati na taj način. Sigurna sam da mnogi ne bi dozvolili takvo obraćanje. Dakle, osvijestite zbog čega tačno kritikujete sebe kao ličnost ili konkretno svoje ponašanje. Jer, svi griješimo - i vi, i ja, i bilo ko drugi na koga sada pomislite; razlika je u načinu na koji percipiramo greške i neuspjeh. Svi uspješni ljudi na neuspjeh i greške gledaju kao na priliku za razvoj, nemaju vremena da ostanu u začaranom krugu samokritike, već procjenjuju šta pozitivno i korisno mogu da nauče kako ih više ne bi ponavljali. Zatim razmislite šta biste rekli ljudima koje volite i podržavate kad bi napravili istu grešku zbog koje vi sami sebe kritikujete. Zapišite kako biste se obratili toj osobi; da li biste rekli „Nesposoban si stvarno!“, „Uvijek sve upropastiš!“ ili biste ipak bili podržavajući i puni razumijevanja? Na ovaj način možete da vježbate samorefleksiju, da osvijestite kako se obraćate sebi i koliko vam je takav odnos prema sebi samima podržavajući. Iznad svega, učite da opraštate sebi svoje neuspjele postupke, loše odluke, neostvarene ciljeve...
Snežana Moldovan

Najbolji prijatelj sam sebi

Oproštaj je važan korak ako želite da budete konstruktivni i da se razvijate. Recimo, napišite šta možete promijeniti da biste dobili željene rezultate ne kod prijatelja, poslodavca, kolega, supružnika ili djece, već kod vas samih. Šta ste naučili iz iskustva koje imate, šta vam može koristiti da sledeći put budete bolji? Ako je vaša samokritika ipak hronična, a vi ste shvatili da vas sprečava da dođete do željenih rezultata, možete krenuti i na NLP koučing i otkriti šta je izvor vaše samokritičnosti. Tako se mnogo lakše možete riješiti ovakvog obrasca ponašanja i postati najveći prijatelj sami sebi.