GUSINjE – I ove godine 13. jula održan je tradicionalni sabor na Alipašinim ili gusinjskim izvorima. Što zbog kiše, što spleta drugih okolnosti, sabor nije bio ni izbliza posjećen kako je to bivalo u nekim, kako mnogi kažu, srećnijim vremenima. Dođu tu zavičajci iz cijelog svijeta, jer je to za njih više od običaja. Postavljeni su štandovi i šatori, improvizovane tezge, gdje može da se kupi hrana s roštilja i razna pića, čuje živa muzika i zaigraju zavičajna kola, druži i upozna. Nekad je bivalo da se tu tog dana sklopi i po više brakova, ali sada toga nema.
Kod najvećeg ledničkog vrela u Evropi i ove godine našao se poznati humanitarac iz Njujorka Bajram Babi Koljenović, sa suprugom Đukom i svastikom Fanom koja sa porodicom živi u Švedskoj. Koljenović kaže da svake godine odmor tempira da je u zavičaju i na Alipašinim zvorima za 13. jul i 2. avgust kada su sabori. On lokalnoj upravi najviše zamjera što jako malo radi na valorizaciji prirodnih ljepota Gusinja.
– Evo, kako mi pričaju ovdje, cijelo proljeće je bilo sunčano i fino, i umjesto da se tada nešto radi oni to rade ovih dana. Isključe nam vodu povazdan, kažu pucaju vodovodne cijevi, a kad smo mi iz dijaspore tražili da oni samo urade projekat a mi ćemo investirati, odbili su kao i puno toga. Evo na izvorima pala kiša i napravilo se blato, a sve to se moglo riješiti sa nekolika kamiona šljunka. Mi iz dijaspore sakupljamo i dajemo pare a kad dođemo ovdje nigdje ništa značajnije da vidimo da je urađeno. Može se uraditi i parking, neke klupe, igraonice za djecu, nešto da privuče gosta. Ovako izgleda kao da se radi da se gost odbije.Evo, mostić preko otoka mi smo finansirali, samo sam je dao 500 dolara, ali je slabo urađeno. Ovdje je samo velika priča, veliko ime Gusinje, Izvori, Grabaje, Grlja, a da tu dovedete goste samo možete da se zastidite – negoduje Koljenović.
On se prisjeća kako je ovdje na izvorskoj obali, nekad prije oko 45 godina bila kafana brvnara, sa terasom i nekolike stepenice kojima se išlo u vodu gdje su se pića hladila, da se onako sa stepenica moglo dohvatiti.
-Tu u kafani i na terasi se sjedjelo, pilo, mezilo i uživalo, a sad ni kafane, ni naroda, niti išta da vas privuče. Drugo je što je ovo naš rodni kraj pa nas privlači svaka ova čuka, drvo i brdo, ali za stranca ovdje nema od provoda i odmora ni riječi - priča Bajram Babi Koljenović.
Za štimung bili su zaduženi poznati gusinjski muzičari i pjevači Rifat i Veri Behljuljević. Kažu slabo je para pa i pazara, a i kiša je učinila svoje. Sve to je kažu nekako i normalno, ali nije da dođu opštinski inspektori da naplate mjesto za tezgu bez obzira što ništa od uslova nije stvoreno, a čak ni prostor nije definisan čiji je.
– Ovdje sviramo preko 40 godina, ali ovakvu krizu ne pamtimo. Kriza je i u svijetu, a nama da ne pričamo. Nekad se ovdje igralo i po nekoliko kola istovremeno jedno pored drugog, da se nije moglo razminuti od naroda, a danas jedva i da se i zaigralo. No sve to nekako i da se razumijem, ali da dođu inspektori na današnji dan da naplate taksu, kad se ni tri kola nijesu odsvirala, to je van pameti. Pogotovo je van pameti da se naplaćuje prostor koji je totalno neuređen, ništa vam nije omogućeno za nesmetan rad. Ne zna se ni čije je, opštinsko ili privatno –razočarani su Behljuljevići.
Izvori se u popodnevnim satima presele u centar Gusinja –kafiće i druge ugostiteljske objekte, gdje, ako vrijeme dozvoli startuje i čuveno Gusinjsko korzo, koje traje do sredine avgusta, kada zavičajci odlaze svojim destinacijama, bar malo ispunjeni zavičajem i sa željom da i naredne godine budu opet tu, kod Alipašinih izvora.
N.V.
)){kind=small}
