Veliki oktobarski Sajam knjiga u Beogradu uvijek je prilika za razgovor sa Draganom Lakićevićem, književnikom, glavnim urednikom i upravnikom Srpske književne zadruge, najstarije izdavačke ustanove u Srbiji. Ovo je 126. godina postojanja i rada SKZ i trajanja njene najuglednije edicije – plavog „Kola”.
Dragana Lakićevića zatičemo u Sali SKZ. Znameniti veliki sto ispunjen je poređanim fasciklama i dosijeima „knjiga u radu” i knjiga koje su tek stigle iz štamparije – „prelomi” i „prufovi”. Sa polica Zadrugine biblioteke „gledaju” knjige – starija i novija izdanja, iz 19. i iz 20. vijeka, a sa „ikonostasa”, u jednakim ramovima, lica osnivača, časnika i autora SKZ tokom mnogih decenija. Jedan naspram drugog, Miloš Crnjanski i Marko Miljanov, Meša Selimović i njegov školski drug patrijarh Pavle... Pitamo Dragana Lakićevića s kakvim osjećanjem dočekuje ovogodišnji Sajam knjiga...
– Sajam knjiga u Beogradu uvijek uzbuđuje, pogotovo nas koji smo na tom Sajmu više decenija. Meni je ovo 46. Sajam (od dolaska na studije), a 39. otkako sam izdavački urednik (započelo je na štandu Rada 1979. godine)... Uoči Sajma uvijek ima radosti i tuge, ponosa i briga. Nema tolikih ikona Sajma – pisaca, izdavača, prevodilaca, profesora... Ni knjiga nije ono što je bila... Kriza kulture i kriza čitanja, odnosno odnosa prema knjizi, osvojila je našu publiku, koja bi se i povratila da nije velikog osiromašenja upravo onog dijela našeg čitateljstva koje cijeni klasične vrijednosti – književno-umjetnička djela, istorijsku nauku, ćirilično pismo... Ima tu mnogo da se razmišlja i na ličnom i na društvenom planu. Kad državi „ne ide”, ne ide ni piscu ni narodu...
• Kakav je status Srpske književne zadruge na Sajmu knjiga?
– Sličan statusu SKZ u ovom vremenu i društvu: Zadruga je i ove godine na svom ranijem mjestu (nijesmo morali da se žalimo na premještanje ili smanjenje inače skromne kvadrature), pokraj svoje „starije sestre” Matice srpske, naspram Zavoda za udžbenike i u blizini Službenog glasnika – pominjem samo ustanove u kojima preovlađuje ćirilica... Pretpostavljam da će okolo biti trospratne kule novih izdavačkih mega– marketa, građevine novog doba, u mnogim bojama i svekolikom sjaju... Svako će tu da liči na samog sebe, i svakog će posjetii njegova publika... Lutaće samo djeca, odnosno mladi kojima u školi i u porodici nijesu rekli baš najiskrenije šta znaju o čitanju i znanju, knjizi u praktičnom životu, vrijednostima i duhovnosti...
• Šta ćete izložiti na štandu SKZ?
– Posjetioci Sajma knjiga lako će uočiti znak – inicijal SKZ koji je 1892. godine nacrtao Jovan Jovanović Zmaj, i plavu biblioteku „Kolo”, osmišljenu prije 126 godina. „Kolo” je svojevrsna antologija starije i novije, svjetske i srpske književnosti i nauke. Do sada je u „Kolu” izašlo 739 knjiga. Svake godine SKZ objavi šest novih naslova u „Kolu” – iz antičke književnosti, iz istorije umjetnosti, jedno odabrano istoriografsko djelo, književno-istorijsko djelo, knjigu savremene proze i knjigu savremene poezije, i to po izboru Komisije za „Kolo SKZ” od sedam članova.
• Koje su knjige ovogodišnjeg „Kola”?
– Antiku predstavljaju izabrane pjesme Gaja Valerija Katula, pod naslovom „Mrzim i volim”, u prevodu Gordana Maričića i Jovane Radenković; istoriju umjetnosti „Knjiga o Lubardi” – izbor studija, ogleda i kritika o velikom slikaru iz pera slikarevih savremenika, i sa odabranim kolor reprodukcijama; književno-istorijsko djelo „Reči u vremenu” napisala je prof. dr Snežana Samardžija (Filološki fakultet) – o udjelu i uplivu naše narodne književnosti u djelima srpskih pisaca docnijih epoha – od srednjeg vijeka do živih savremenika; savremenu poeziju čine „Izabrane pjesme” Branka Ćopića – kako one ratne, tako i one za djecu, a savremenu prozu roman „Crna Gora” Milovana Đilasa – knjiga koja prikazuje Crnu Goru i njenog čovjeka na razmeđi 19. i 20. vijeka, sudbinsku dramu homo heroikusa i homo politikusa. Ta istorijska i moralna drama, pod opakim tuđinskim uticajima, iz temelja potresa biće, lice u dušu „srpske Sparte”, uvodeći zemlju i njene najodanije pripadnike u tragediju nesporazuma, sukoba i u svekolike nesreće... Nešto od tog svijeta i vremena dotaći će i sinteza „Srpski narod i Kraljevina Jugoslavija” čiji je autor prof. dr Mira Radojević. U trenutku kada odgovaram na Vaša pitanja, kompletan rukopis ove obimne istorijske studije još nije na Zadruginom stolu, ali je smatramo prvom i najvažnijom knjigom ne samo ovogodišnjeg „Kola”, nego i više od toga.
• Gdje su knjige pisca Dragana Lakićevića na Sajmu knjiga?
– Osim što su svojih autora, sve knjige SKZ su i moje knjige. Živim s njima, i to mnogo duže nego što treba da se rasprodaju... Moje knjige, pak, koje sam napisao, nalaze se na štandovima drugih izdavača, najviše kod „Partenona”. Ove godine objavio sam novo, izmijenjeno izdanje knjige „Pesme za jednog čitaoca”, s novim analitičkim pogovorom prof. Radivoja Mikića (Filološki fakultet). Ta knjiga je dobila nagradu „Branko Ćopić”, ali joj nagradu predstavlja i duboki pristup profesora Mikića... „Partenon” je objavio i moju novu knjigu poema ili pjesničkih pripovjedaka „Porodični muzej”, reminiscentne kaže o djetinjskim i zavičajnim portretima, sudbinama, predmetima koji su dostojni da budu lični muzej jedne senzibilnosti. Tu su intimni i emotivni registri lica, knjiga, stabala, alata, izvora koji čine jedan uglavnom nestali svijet, koji se iz materijalnog preselio u duhovni, pa pjesnička imaginacija ima slobodu da ga nadgradi u okvirima pjesnikove emotivnosti...
• Kome biste najradije poklonili svoje nove knjige?
– Najprije nepoznatima. Onima koji za mene nijesu čuli i ništa moje nijesu čitali. (Oni koji su čitali, već me znaju. Većina ima mnoge moje knjige...) Zatim mnogima koji nijesu više živi, a vjerovali su u mene – moj otac, neki moji profesori, recimo, u Kolašinu Milutin Bulatović, u nekadašnjem Titogradu Luka Popović, na Filološkom fakultetu Vladan Nedić... Mojim knjigama se, još od one prve, pre 42 godine, radovao Momir Vojvodić – njemu smo toliko dužni, uostalom kao i nekolicini odličnih pisaca koji su nedavno „otišli s ovoga svijeta”, da pomenem samo neke iz Crne Gore: Savo Lekić, Vlajko Ćulafić, Miodrag Ćupić, Slavko Živković, Darinka Jevrić... Nekad smo ih radi sretali na Sajmu knjiga... Njihovo djelo je ogromno blago naše književnosti.
• Koga se još rado sjećate sa beogradskog Sajma knjiga.
– Mnogih. Mnogo je 40 godina... I voljnih i nevoljnih... Dolazile su tu i razne političke protuve... Ali u najljepšim uspomenama imam našeg patrijarha Pavla, Desanku Maksimović, Momu Kapora. S leptir-mašnom Milan Komnenić, srdačan i misteriozan Miodrag Bulatović, preozbiljan u svom dostojanstvu Stevan Raičković, neuhvatljiv, prerušen i u svemu originalan Branislav Petrović... Oni se ne mogu zamijeniti, ali se mogu zamisliti. I možemo pričati o njima – važno je da imamo kome.Mila Milosavljević