Utakmica između Sutjeske i Rudara bila je dobra, onakve kakve imaju biti u takmičenju u kojem se bore jednaki. Sutjeska jeste bila dovoljno dobra za Rudar, što ne znači da je nužno bila i bolja. Pobjeda je došla logično, ne kroz veći posjed lopte, nego prirodno: igraš fudbal onako kako možeš i on te nagradi. Derbi je potvrdio staro fudbalsko pravilo: igra se samoobnavlja i uvijek namjesti na ono što je njena ljudska, dakle, igračka mjera. Možda se to ne desi na svakom meču, ali se desi kad–tad. Nikšićani nisu srljali, uzdali su se u svoje snage, ne u više sile i to je donijelo rezultat. Negdje u decembru, ispostaviće se da je derbi sa Rudarom bio najavažniji jesenji meč Nikšićana, da je bio od presudne važnosti za budućnost „plavo-bijelih”.
Nebojša Jovović je uspio da u derbiju njegovi puleni budu tim. Sutjeska jeste na svom terenu igrala na kontru, onako kako se kontra podrazumijeva na pravi način, nije poenta u snazi tračanja, nego u preciznosti izvedbe. Brzina nije dovoljna, ako nema jasnog konteksa, onog unutar kojeg se kreće sva akcija jednog tima. Pobjednički duh ne postoji izvan pobjedničkog uma i umijeća. O tome se radi, o spremnosti i odgovornosti, tačnosti da se bude kadar steći i uteći i na strašnu mjestu postojati, kako god ovoj poslednjoj riječi udarili akcenat. Stajati kako treba, a uvijek i neizostavno biti, biti u igri. Jovović dobro zna da je umijeće odbrane jednako umijeću napada. Kad se igra na na jedan gol razlike, onda je svaka greška višestruko čujna, onda je delikatan svaki ton. Jovović je više nego dobro dirigovao svojim timom, skladno harmonizujući onim što ima. B.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
