Serija „Kolaps fudbala u Crnoj Gori“ nastavljena je sinoć kraj Bistrice. Svi oni redovni poricatelje smisla igre na ovim prostorima, oni koji „više ne prate domaći fudbal“, oni koji misle „da fudbal treba ukinitu ovdje“, svi će oni moći nakon i sinoćnje predstave, nastaviti sa diskursom „propao fudbal“. Ipak da se vratimo iz žanra groteske u realnost. A u realnosti, pa naš fudbal jeste groteska. Ipak, ideja da ukinete fudbal jednako je nezgrapna kao pomisao da izgradite, recimo moderan ski centar na ulcinjskoj Velikoj plaži. Naš fudbal je odavno grebanje kašike o prazno dno čanka.
Sutjeska je izgubila on nekog što se zove ---- , ma nije ni važno. Naravno na ovom svijetu ne postoji ni pi ar, koji bi svoju usplamtjelu retoriku, nakon Sutjeskinog sinoćnjeg neuspjeha, začinio onim „divnim“ naslovima tipa „Nesrećan poraz“. Kada je sve u ovom našem fudbalu neizvjesno, nesigurno, opterećeno viškom smisla, šta drugo možeš i očekivati. Preovlađujuća crnogorska klupska misao po kojoj je samo važno plasirati se, učestvovati, dobiti nešto novca, a ne i pobjeđivati na međunarodnoj sceni, uvijek je do sada odnosila prevagu nad krhkom mogućnošću ostavrivanja solidnosti, stvaranja standarda, podizanje nivoa ambicije, oblikovanje pobjedničkog mentaliteta.
Takve, kao Alaškerta, valja pobjeđivati, ako se hoće imati malo samopoštovanja. To sinoć više nije bila ni slika pada, pad se odavno dogodio na crnogorskim fudbalskim prostorima.
I šta si mogao da očekuješ kad takvom protivniku pokloniš vođstvo, nego da će se isti zatvoriti kao što se kostreši jež, nagonski. Naletio si na srčani provincijski klub, na protivnika koji o fudbalu znaju, koliko im je dosta da pobijede crnogorskog šampiona. Lijepo je ubjeđivati sebe da si bio bolji. Osim što nisi – da jesi, dao bi gol na svom terenu ili ne bi primio gol na svom terenu.
Nisi bio bolji, bio si ono si što si. Što ne znači, da ne možeš proći čak i dalje. Jedino pameću, ako već ne drugim činiocima igre.
Gosti su iz prve prilike stigli do prednosti. U tom 11. minutu Zeljković je iznenađujuđe lako, zahvaljujući u prvom redu greškama Nedića, stigao u priliku da ugrozi gol domaćina. Taj poklon domaćina, defanzivac gostiju iskoristio je na najbolji mogući način za svoju ekipu. Očekivala se povratna lopta Zeljkovića, međutim on je, snažno šutirao i pogodio Sutjeskinu mrežu. Pet minuta kasnije zicer za Nikšićane. Svi na stadionu, pa vjerovatno i Ćetković, koji je šutirao, su vidjeli loptu u mreži Alaškerta, ali ne i Antonić, koji je izbio loptu sa gol crte. Ćetković je koji trenutak kasnije bio u u još jednoj prilici, nakon asistencije Denkkovića. Sutjeska je u 40. minuta opasno zaprijetila. Sa ivice šesnaesterca šutirao je Nedić. Tri minuta kasnije, Zeljković je još jednom prošao desnom stranom, centrirao, Giljen je intervenisao ispred Manasjana. U drugom poluvremenu konstantna inicijativa domaćina, ne samo da nije krunisana pogotkom, nego nije viđena praktično nijedna prilika koja bi se mogla okarekterisati kao stopostotna. B.K.
Ipak odluka u Jerevanu
Nikola Rakojević, šef stručnog štaba Sutjeske: - Bilo je mnogo loših stvari, ali bilo je i dobrih stvari. Očekivali smo da će gost igrati baš kako je i igrao. Stigli su do prednosti nakon naše velike greške i onda su očekivano primarno imali za cilj da ne prime gol, da sačuvaju prednost. Imali smo nekoliko više nego povoljnih prilika, zicer nakon samo nekoliko minuta i sve bi vjerovatno bilo drukčije, mnogo povoljnije za nas, da smo tada postigli gol. Naravno da ništa nije gotovo, ovo je samo prvo poluvrijeme, učinićemo sve što je u našj moći u revanšu.
Varužan Sukiasjan, šef stručnog štaba Alaškerta: - Naravno, više smo nego zadovoljni rezultatom. Sutjeska je dobra ekipa, imali su terensku inicijativu većim dijelom utakmice. Ništa nije odlučeno, ovo je samo prvo poluvrijeme - odluka će pasti ipak u Jerevanu. Otvorili smo utakmicu na najljepši mogući način, poveli nakon greške protivnika i tada je lakše bilo igrati.
Sutjeska 0:1 Alaškert
)){kind=small}
