Političari će (kako kažu) uskoro "otključati katance" za formiranje nove vlade što raduje svakog slobodomislećeg građanina naše zemlje. U toj vladi, kako je mandatar projektovao, dosadašnje Ministarstvo sporta će biti fuzionisano u konglomerat četiri interesantne životne grane. Vjerovatno, kako mandatar, tako i budući rukovodilac toga ministarstva zna šta znači sport. Zna da bez sporta nema naprijed. Čovjek koji i samo hoda u sportskom je procesu, a tek ako se takmiči. Posebno profesionalno. A malo je stanovnika Crne Gore koji se ne takmiči!

Dakle, svi smo u sferi sporta i bavimo se sportom. Sportska redakcija naše novine ima određeni imidž u crnogorskom sportskom miljeu pa neka nam bude dopušteno nekoliko sugestija na šta bi posebno trebalo u budućnosti, a nije pretjerano teško shvatiti, pa ni realizovati, staviti akcenat. Uz, što je moguće značajnije finansijski podržati sportiste, sportske kolektive, nacionalne saveze...Olimpijski komitet.

Ulaznice (karte). Sitnica, reći će neko! Ali sitnica koja mnogo znači (govori), odgovor je od sportskih radnika. Zašto? Pa da znamo ko se i koliko zanima za pojedine sportove, sportske discipline, sportske kolektive, sportiste... njihova sportska umijeća, ali i za rad rukovodećih struktura u klubovima i savezima. Ovo nije patent. Ovo je karakteristika razvijenog svijeta. Nije ni skupo. Jednostavno je! A vrlo je bitno za statistiku. Statistika će pomoći prilikom raspodjele sredstava. Manje će biti pritužbi. Biće sport relaksiraniji.

Sport vratiti djeci! Pa ko im ga je oduzeo? opet će pitati. Cilj ovog zapažanja nije da provjeravamo, ali jeste da sugerišemo. Sport u školama (kroz fizičko vaspitanje) sveden je na puko upisivanje časa, teme i ocjene. Pošteno, nastavnici najčešće (čast izuzecima) djecu nijesu naučili ni pravilnom hodanju. O zagrijavanju, trčanju, gimnastici, atletici... ostalim sportskim disciplinama ne treba trošiti mastilo. Možda nijesu nastavnici najveći krivci. Uprava škole djeci treba na upotrebu da preda školske poligone i fiskulturne sale. Jednostavno, na školskoj imovini neka vježbaju djeca, pa tek zakupci i biznismeni.

Razdvijiti amaterizam od profesionalnog sporta! Profesionalac je od svojeg rada obezbijeđen čovjek. Ja sam profesionalac u dnevniku Dan. Profesionalac je svaki osigurani i makar koliko plaćeni član nekog sportskog kolektiva i za očekivati je da dovoljno zarađuje ukoliko je pristao da bude profesionalac u struci. U životu, pa i u sportu se pojavljuje i kategorija: ni amater ni profesionalac. Rekreativac. I na ovu kategoriju, kao i na prve dvije budući članovi novog ministarstva moraju da obrate pažnju. Razlika između kategorija treba da bude što jasnija, a ministarstvo u čijem sastavu bude sport da je, što je vidljivije moguće, naglasi. Što linije budu jasnije to će sportisti biti tiši!

Sport je markentiška prilika. Neiscrpna! Ljudi koje nova vlast zaduži za sport to će vjerovatno znati da prepoznaju, naravno da i taj, do sada neprimijetni momenat, udese kroz pravila i uvedu u zakonsku regulativu. Jednostavno, markentiški kolač treba da bude javan i transparentno podijeljen. Kako na opremi, tako i onaj na parketu, elektronskim uređajima.... Može, može... nije teško znati, a ako bude volje i ostvariti.

Povezivanje sporta i turizma. Dakle, sportski turizam! To je šansa novog ministarstva, koje bude pokrivalo sport ali i onog za turizam. Crna Gora ima prirodne resurse (klimu, reljef...), pa i saobraćajnu infrastrukturu, ali i ljude koji znaju da se Ulcinj mnogo ne razlikuje od turske Antalije, a Kolašin, Plav, Rožaje..., pa i Žabljak od Zlatibora, Kopaonika, Banskog... Druge zlatibore da ne nabrajamo. Može li Ulcinj kao Antalija, a Kolašin kao Zlatibor? Može, ali nema, ili nije imao resurs (čovjek) koji bi to prepoznao. Nova vlada i čelnici ministarstva ako to ne uvrste u prioritete, brzo će biti dio bivše vlade.

Izgradnja i valorizacija sportskih objekata je kamen o vratu novoj vladi i personama koje budu vodile sportski sektor u njoj! O postojećim sportskim objektima dovoljno je reći da njih jedva pet odsto zadovoljava kriterijume za održavanje, pa i regionalnih takmičenja. O evropskim ili pak svjetskim takmičenjima, kao i obuci (trenigu) ozbiljnih sportista i ekipa nećemo ovom prilikom. To nema u Crnoj Gori! Za primjer: u Ulcinju i Kolašinu, koje kandidujemo za ozbiljne sportske destinacije, sve ima a ništa nema. Dvorane su (pa i novijeg datuma izgrađene) neupotrebljive, fudbalska igrališta su ograđene poljane, skijališta i jahting akvatorijumi su u prirodnom stanju ili devastirani... O ostalim destinacijama suvišno je govoriti.

Ovo su klasični primjeri. Može svjetski a naše, ili naše i ničije. Novi ljudi treba da prepoznaju, makar neku, ili neke druge (ovdje ne pomenute) korake i crnogorskim sportistima, sportskim kolektivima..., ali i kompletnoj populaciji ponudi novost. Vjerujuću i lako izvodljivu novost kojom će poći amateri, rekreatici, ali i profesionalci...



Veselin Drljević

---