Piše: akademik Zoran Lakić
Nauka i politika, a naročito istorija i politika tema je o kojoj razmišlja svaka generacija. Pita se ko koga treba da sasluša i da poduči. Od toga zavisi položaj nauke i uspješnost vođenja politike. Pristupi su različiti – od vremena do vremena. A zna se da je vrijeme najbolje rešeto.
Kao i svaki profesionalni istoričar, uživam u čitanju nepročitanih dokumenata. Sve manje ih nalazim u arhivima –gdje im je mjesto; sve više ih donose moji poznanici. Valjda sve više cijene odnos profesionalnog istoričara prema arhivskoj dokumenataciji.
Prije tridesetak godina desio se u Crnoj Gori, u našem gradu „jedan slučaj“ koji je uzburkao čak i širu – jugoslovensku javnost. Jedan relativno mlad istoričar je napisao opširnu studiju o revolucionarnoj vlasti u Crnoj Gori 1941-1945, koju je naučna kritika ocijenila izuzetno povoljno: proglašena je za najbolju knjigu u istoriografiji NOR-a objavljenu 1981. godine. I mnogi učesnici rata 1941-1945. godine, partizanski komadanti i narodni heroji – školovani borci čestitali su autoru ove studije, ističući da je ona „najbolji tekst o NOR-u “. Knjigu je tražila „Mladina“ iz Ljubljane da je objavi u nešto kraćoj verziji; bila je odista vrlo opširna i dokumentovana – čak preko 3.000 fusnota. Dobila je i najveće jugoslovensko priznanje – Četvrtojulsku nagradu. Njen autor dr N.N. je, kao i svi slavodobitnici dotad, dao izjavu za republičku i saveznu štampu.
I tada kreće sasvim druga priča. Reaguje boračka organizacija iz ondašnjeg Titograda. Njeno predsjedništvo organizuje raspravu 4. oktobra 1982. godine. Ovih dana mi je jedan borac – prvoborac donio „Zapisnik sa V sjednice Predsjedništva Opštinskog odbora SUBNOR-a Titograd, kojoj je prisustvovao i sekretar Opštinskog komiteta SK Titograd. Druga tačka dnevnog reda bila je ovako formulisana: „Osvrt na neke stavove i ocjene koje je (dr N.N.) dao u svojoj izjavi – listu „Pobjeda“ od 2.7. i „Četvrti jul“ od 21. jula 1982.g. – vezane za događaje iz NOR-a i Revolucije u Crnoj Gori 1942.godine.“
Zapisnik ima 21 stranu gusto kucanog teksta, koji je vodio Alivodić. U skraćenoj verziji dajemo pregled diskusije nastojeći da sačuvamo osnovnu misao diskutanata i izvornost teksta, koji, inače prvi put imam u rukama.
„.2. Diskusija o ovoj tački odvijala se ovim redom:
Vlado Raičević: „...Dogovorili smo se da po ovom pitanju razmislimo, a da ja obavim razgovor sa drugom Savom Brkovićem, što sam i uradio... Vezano za stavove i ocjene dr N.N., podvukao je da se u ovakvim uslovima mora čuti glas SUBNOR-a koji ne mogu dozvoliti da se pišu neistiniti događaji koji devalviraju našu revoluciju i njene osnovne vrijednosti...
„Nakon uvodnog izlaganja... drug Radun Micković postavio je pitanje da li je bila želja druga Sava Brkovića... da se o ovim pitanjima izjasni i boračka organizacija...“
Ivan Asanović: „Da li su po ovim pitanjima vođeni razgovori u Republičkom SUBNOR-u u CK SK Crne Gore, ili u nekim... organizacijama.“
Jovan Dedić: „Kao učesnik NOR-a od 1941.godine moram da kažem da sam duboko uvrijeđen ocjenama dr N.N. Uvjeren sam da nema borca koji poznaje događaje iz 1942. da će prihvatiti ocjene i stavove dr N.N.... Ocjena dr N.N. bez dokaza je izmišljotina i kleveta naše Revolucije!“
Vasko Popović: „...U polemici sa Savom Brkovićem jasno se dá zaključiti da se radi o izvrtanju činjenica iz NOB-e i napada na SKJ u Crnoj Gori... Pobude idu na to: diskvalifikacija KPJ i Revolucije...“
Drago Škuletić: „... Oštro protestujem protiv tako lažnog kazivanja. Mogu slobodno da kažem... ti lažni istoričari... napadaju na ukupnu politiku KPJ, na njen Centralni komitet i druga Tita... Oni isto tako dobro znaju da NOB nije strijeljao ni jednog člana KPJ, niti SKOJ-e, a da taj prvo nije bio isključen... i moralno političko osuđen“.
Ivan Asanović: „... Dr N.N. svojim stavovima nanosi štetu Revoluciji.“
Dragnić Blagoje: „Čitajući članke dr N.N... ne može a da se ne postavi pitanje... koji su motivi rukovodili autora da... kompromituje našu Revoluciju... Revolucija kao lokomotiva istorije... zna da proguta i svoje dijete.“
Radun Mićković: „Izgovorene su isuviše teške riječi o dr N.N. ... Ne može da prihvati kvalifikaciju da dr N.N. kleveće našu Revoluciju i da svjesno hoće da rehabilituje četnički pokret... Za ocjene... trebalo bi u cjelini proučiti njegovu doktorsku tezu i druge tekstove. Fragmenti za to nijesu dovoljna ocjena.... Smatram da naše Predsjedništvo ne treba da presuđe o ovoj polemici (sa S.Brkovićem)...
Svetozar Durutović: „Tema o kojoj razgovaramo je pokušaj da se... u ime kvazinauke... izlažu stavovi i teze koji su neprihvatljive jer su političko i idejno neodrživi... Da nije došlo do sukoba sa izbjegličkom Vladom... onda... bismo morali da se odreknemo (ne samo) ustanka, nego i Revolucije... O ovim pitanjima ne treba ćutati!“
Marko Đoljević: „Dr N.N. kao da nije shvatio da je naša Revolucija tekla posebnim-karakterističnim tokom... Bilo je grešaka u radu... mi smo u ratu bili disciplinovani vojnici Partije i Revolucije... Mi nijesmo imali vremena da diskutujemo o direktivama i primljenim zadacima“.
Zorka Strugar Vulović: N.N. je „u svojim ocjenama tendenciozan, a ne površan... Polemika nema karakter prepiske između dvije ličnosti, već je u pitanju... odbrana onoga što je već istorijski dokumentovano!“
Luka Marković: „... Ocjene i stavovi dr N.N. predstavljaju tešku neistinu, mada nisam bio 1942. na ovom terenu... U vezi diskusije ........... Mićkovića... nije saglasan sa ocjenom“.
Ivan Vujošević: „... Podstakla me diskusija Raduna Mićkovića, Marka Đoljevića i Svetozara Durutovića... Grešaka je bilo i da ih je trebalo očekivati; na stavove i ocjene dr N.N. treba odgovoriti.“
Dušan Petrović: „Upoznat je sa polemikom koju je dr N.N. – vodio sa drugom Savom Brkovićem... Dr N.N. neistinito prikazuje i blati tok naše Revolucije... s ciljem diskreditovanja rukovodeće uloge KPJ...“
Vlado Raičević: „Mi stojimo uz SKJ uključivši i članstvo SUBNOR-a... Računamo i na podršku sekretara Opštinskog komiteta SK Titograd, druga Svetozara Durutovića.“
Niko od diskutanata nije ni pokušao da osporava ocjene dr N.N., već je samo izricao presudu – da su ocjene dr N.N. – lažne, tendenciozne, površne, neprihvatljive. Niko nije znao, ni pomenuo da je dr N.N. autor brojnih knjiga arhivske građe, koje su zahvaljujući njemu ugledale svjetlo dana – da svjedoče o minulim vremenima. Nikome nije zasmetalo što za ovu raspravu nije bio pozvan dr N.N. ili makar jedan profesionalni istoričar. „Partijski aktivisti“ kao da sve znaju, pa tako i istoriju bolje znaju od samih istoričara. Potvrđuje se još jednom da je neznanje zaista neograničeno. Možda je riječ i o slobodi stvaralaštva. Nešto slično se nedavno dešavalo i sa CANU. Zakon o CANU je pripreman, diskutovan i usvojen, a da se o njemu samo akademici nisu mogli izjašnjavati – niti u bilo kojoj fazi njegove pripreme. Nećemo zaključiti da se istorija ponavlja, već da neki procesi dugo traju!