Piše: protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić
Pisanije dr Miodraga Vukovića o Mitropoliji je, zapravo, objavljeno na pogrešnom mjestu. Nije bilo nikakve potrebe da se objavljuje u beogradskom ”Svedoku”. Bilo bi mnogo bolje i značajnije, ali i korektnije, da je objavljeno kao obrazloženje Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ali, i kroz beogradski ”Svedok” se, kako vidimo, može uticati na događaje u Crnoj Gori. Jer, Vukovićevo razmatranje crkvenih pitanja nije ništa drugo do artiljerijska priprema terena radi centralnog pitanja: ”kako regulisati položaj Mitropolije Crnogorsko-primorske i same SPC u okviru postojećeg pravnog sistema Crne Gore?”
Vuković, na primjer, kao posebno pitanje u odnosima između Crkve i države postavlja pitanje hotela ”Podostrog” u Budvi. Nije problem, ali primjećujem da ga je želja da okleveta Crkvu odvela toliko daleko da nije stigao da u registru Privrednog suda pogleda ko je vlasnik hotela i ko obavlja hotelsku djelatnost. Umjesto sudskim registrom, Vuković se bavio sajtom tog hotela, cijenama i vrstama soba!? A stvar je jednostavna - hotelsku djelatnost uopšte ne obavlja Mitropolija.
Umjesto da kao zagovornik evropskih integracija otvori evropsku priču o restituciji oduzete imovine Crkve i drugih vjerskih zajednica i obeštećenju, Vuković otvara priču o izgradnji vjerskih i drugih objekata Mitropolije, jer mu i to smeta. Pritom, Vuković ne zna da se ti objekti grade u skladu sa važećim propisima i da prvenstveno služe Crkvi za obavljanje njene misije. Te objekte u planskim dokumentima (GUP, PUP, DUP) nije planirala Mitropolija nego nadležni državni organi. Umjesto da izrazi pohvalu zbog domaćinskog odnosa prema crkvenoj imovini i poštovanja zakona prilikom izgradnje tih objekata, Vukoviću sve to smeta samo zbog toga što je u pitanju Mitropolija.
Vukoviću kao pravniku, sudeći po tekstu, nije jasna pravna razlika između sistema registracije i sistema evidencije crkava i vjerskih zajednica. Vuković tvrdi da Mitropolija nije registrovana, a poziva se na Zakon iz 1977.g. godine koji uopšte ne normira sistem registracije. Kako može Mitropolija da se registruje kad to nije propisano zakonom na koji se poziva Vuković? Zašto bi Mitropolija morala da čini nešto na šta je zakon ne obavezuje? Vuković preskače činjenicu da je Mitropolija prije nekoliko godina prijavila svoje postojanje nadležnom državnom organu, ali taj organ godinama ”ćuti” po toj prijavi. I, umjesto da kritikuje taj organ i (ne)odgovorne u njemu zbog neprimjenjivanja zakona, Vuković kritikuje Mitropoliju.
Iz teksta saznajemo da Vuković smatra da u pravnom sistemu Crne Gore samo treba regulisati položaj Mitropolije i Srpske Crkve. Za neke smatra da je to pitanje riješeno ugovorima (Rimokatolička crkva, Jevrejska i Islamska zajednica). Po Vukoviću, na te tri vjerske zajednice izgleda ne treba da se primjenjuje Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica. S obzirom na to da je tu stavio tačku, onda se nameće zaključak da Vuković smatra da drugim vjerskim zajednicama koje, prema evidenciji MUP-a, postoje i djeluju u Crnoj Gori (Adventističkoj crkvi, Jehovinim svjedocima, Crnogorskoj katoličkoj crkvi, Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Crnogorskoj adventističkoj crkvi, Crkvi Hristovog Jevanđelja itd.) ne treba regulisati pravni položaj u okviru pravnog sistema Crne Gore. Zar kao pravnik ne zna da je svim vjerskim zajednicama regulisan pravni položaj postojećim zakonom? Da li Vuković zna za odredbu iz čl. 14. st. 2. Ustava Crne Gore od 2007. godine (za koji je glasao u Skupštini) kojom je, pored ostalog, normirana ravnopravnost i sloboda vjerskih zajednica? Samo ako Vuković ne zna za tu odredbu, a ne vjerujem da ne zna, onda može da postavi pitanje koje postavlja.
Vuković preskače centralno pitanje teme, tj. da li Crna Gora kao sekularna država ima pravo da selektivno i u različitom obimu prava i obaveza reguliše pitanje pravnog položaja samo jedne Crkve u odnosu na sve druge? I, da li bi na taj način narušila odredbe svog Ustava? Kako bi se to uklopilo u međunarodno-pravne dokumente o ljudskim pravima koje je Crna Gora ratifikovala i koji imaju primat nad domaćim zakonodavstvom? Da li je Vuković pročitao makar jednu presudu Evropskog suda za ljudska prava u vezi povrede prava iz čl. 9. Evropske konvencije? Ako je pročitao, kako onda može da piše to što piše?
Iz teksta, takođe, uočavam da Miodragu Vukoviću ove, 2015. godine, nije jasno šta se podrazumijeva pod Pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Međutim, te nejasnoće nije imao, tj. apsolutno mu je bilo jasno one, 1992. godine kada je učestvovao u izradi Ustava Republike Crne Gore, ili 2002. i 2007. godine kada je kao koautor sa prof. dr Slavkom Lukićem objavio stručni komentar Ustava od 1992. godine i odredbe iz člana 11. tog Ustava. A u čl. 11. tog Ustava Vuković je, zajedno sa svojim kolegama, normirao jednu Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Šta se to dogodilo kod Miodraga Vukovića te mu 2015. godine nije jasno ono što mu je bilo veoma jasno 1992. godine i godinama poslije toga? Vuković je u dvije svoje koautorske knjige pisao korektan, stručni komentar te ustavne odredbe, jer mu je sve bilo jasno (iako je i u vrijeme pisanja tog komentara u cetinjskoj filijali policije osnovana tzv. CPC). Da li se Vuković sada odriče tih svojih knjiga i stručnih stavova koje je iznio u njima?
Može se reći da se Vuković, misleći da rijetko ko čita njegove knjige, poslužio ”korisnom nejasnoćom” kako bi Mitropoliju na više mjesta definisao kao ”stranu crkvu u Crnoj Gori”, iako ona to za njega do skoro nije bila. ”Mitropolija - strana crkva u Crnoj Gori” - to je ključna poruka Vukovićevog teksta. Umjesto da se kao pravnik držao odredaba Ustava Crne Gore i zakona iz 1977. godine na koji se više puta pogrešno pozvao, Vuković se uhvatio za pseudo-pravničke pisanije nekolicine anticrkvenih istoričara iz Crne Gore, koji su u nauci poznati po tome da prvo saopšte ideološki intoniran pseudo-naučni stav, a poslije, miješajući babe i žabe, dođu do njega. Naravno, prilikom analiziranja društvenih pitanja, a pitanje Crkve jeste, pored ostalog, i društveno i pravno pitanje, treba sagledati i takva pisanija. Ali, ne samo njih nego i suprotna. Objektivan istraživač i nosilac titule doktora pravnih nauka mora da ima kritički odnos prema svim stavovima, a posebno kada su suprotstavljeni. Ta zlatna, važna metodološka pravila ne važe za Vukovića. Jer, da se držao tih pravila, a i Ustava i zakona koji ne poznaju ”strane i domicilne vjerske zajednice”, onda ne bi mogao da koristi termin ”strana crkva” u svom tekstu.
Vuković ne zna da eparhije i mitropolije koje su u liturgijskom i kanonskom jedinstvu u Pećkoj patrijaršiji - Srpskoj pravoslavnoj crkvi nisu registrovane ili evidentirane (u zavisnosti od primjene jednog ili drugog sistema) samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Španiji, Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Švedskoj, Belgiji, Velikoj Britaniji, SAD-u, Kanadi, Australiji, Argentini, Venecueli, Čileu, Brazilu i drugim zemljama. Da li ta činjenica nešto govori Miodragu Vukoviću? To pitanje nigdje niko ne postavlja kao sporno osim Vuković i slični u Crnoj Gori.
Kako je moguće da eparhije i mitropolije SPC nigdje, osim u Crnoj Gori, nisu tretirane kao ”strane crkve”? Da li se u tim državama, od kojih su mnoge članice Evropske unije, javlja nedostatak istorijskog samosaznanja ili se pokazuje odnos sekularnih, pravnih država prema Crkvi i vjerskim zajednicama? Kako je moguće da pitanje pravnog subjektiviteta eparhija i mitropolija nije otvoreno nigdje osim u Crnoj Gori? Da li to, po Vukoviću, znači da je jedino Mitropolija ”strana crkva” u Crnoj Gori, a da to nisu, na primjer, Jehovini svjedoci, adventisti, mormoni i drugi pripadnici raznih sekti, pa čak i satanističkih, koji dolaze u Crnu Goru i osnivaju vjerske zajednice koje nikada ovdje nisu postojale?
Nema sumnje da se sadržaj Vukovićevog teksta zapravo podudara sa duhom najvećeg broja odredbi Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kad sam kasnije pročitao Nacrt zakona, vidio sam da to nije ozbiljan nacrt koji je usaglašen sa međunarodnim konvencijama i Ustavom Crne Gore. Ali, ni Vukovićev tekst nije usaglašen sa pravom nego i sa činjenicama. Valjda misle da je gola sila jača.
Ali, nije ni tu, a ni ovdje kraj. Tek dolazimo do 1918. godine, ali i pitanja ”stranih sveštenih lica”. Dakle, nastavak slijedi.