Piše: akademik Zoran Lakić
Nije riječ o zahtjevu obespravljenih pojedinaca, opljačkanih privrednih giganata, zapuštenih u razvoju nekih regiona Crne Gore ili, o političkom zahtjevu nekada brojnih stranaka Crne Gore, čiji se broj sve više uvećava. Ili možda o zahtjevu, ne daj Bože, već preko 41.000 nezaposlenih! Nije riječ o svima njima, nažalost.
“U potrazi za pravdom” je samo naslov najnovije knjige čiji je izdavač Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, konačno – jedina akademija nauka u Crnoj Gori; sve ostale su ukinute najnovijim Zakonom o CANU, koji je pripremila, usvojila i obnarodovala postojeća vlast Crne Gore – prije par godina. (2012)
Odmah da kažemo da nas ova knjiga– podsjeća na „hod po mukama“ CANU od prije tri godine, kada su joj bila obustavljena sredstva za normalan rad. Prisjećamo se nekih naslova iz dnevnih novina, kao na primjer: Da li Crnoj Gori treba CANU, CANU na „bijelom hljebu“, Dostojanstven otpor CANU itd. Naravno bilo je tekstova sasvim druge sadržine: Ovakav CANU ne treba Crnoj Gori, CANU- produžena ruka SANU, itd. itd. Nećemo se više baviti otporom odvažnih i napadima podobnih – poslušnih. Okrenućemo se sadržaju ove po obimu male knjige a po svome sadržaju vrlo, vrlo bogate. I, još više, uvijek aktuelne sadržine.
Knjiga – “U potrazi za pravdom”. Ima četiri dijela:
-Sudski procesi (2012-2015)
-Sudski procesi (2013-2016)
-Kršenje Zakona o CANU
-Razno.
Tužilac je uglavnom CANU. A utuženi su, opet-uglavnom, najviši državni organi Crne Gore! Prosto da čovjek ne povjeruje da su tako puno utuženi organi čija je obaveza da čuvaju red i poredak, i posebno poštovanje, primjenu i izvršavanje Zakona, na što su i Ustavom obavezni. No vratimo se knjizi. Najbrojnije tužbe su usmjerene ka Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore. Više njih se tiču zloupotrebe u registraciji takozvane Dukljanske akademije nauka i umjetnosti – DANU. Najčešće su tužbe CANU – odbijane „po mnogim osnovama.“ Narod bi rekao „ne može se boriti šut sa rogatim.“ I tačka. Bez daljeg komentara.
Brojni su i prigovori prema Ministarstvu finansija Crne Gore. Odgovor je bio da je „do svega ovoga je došlo u godini kada nijesam bio Ministar finansija, ali i da sam i pored toga, imao „pozitivan stav o ovoj pravnoj stvari“, kako bi sve budžetske obaveze bile izmirene u planiranim okvirima“. (30.12.2015)
Tužbe su bile vrlo stručno komponovane i napisane sa „debelim“ objašnjenjem i argumentovanim obrazloženjem. Kao primjer navodimo tužbu – Ustavnu molbu CANU, prema Ustavnom sudu Crne Gore od 3. marta 2015. godine. Riječ je o „glavnom dugu od 1.654.593,43 eura“, što navedeni Sud odbacuje „zbog nedostatka pravnog interesa, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje“, zatim slijedi opširno obrazloženje po svim pravnim tačkama: (1) Nepoštovanje ustaljene prakse, (2) Samovolje u odlučivanju, (3) Protivpravila pravne struke, (4) Nejednakog tretmana u postupku i (5) Zbog nepostupanja u razumnom roku!
Prvi dokumenat u knjizi – “U potrazi za pravdom” je Tužba sa predlogom za određivanje privremene mjere. Datum 23. XI 2013. Njime se najavljuje trogodišnji hod po mukama ove najviše institucije nauke i umjetnosti u Crnoj Gori. Zatim slijedi tužba protiv Države Crne Gore zbog obustave redovnih sredstava iz budžeta itd. itd. Slijedi zatim Odluka Osnovnog suda u Podgorici – da se odbija Zahtjev CANU kao neosnovan. Opširno obrazloženje ove presude, možda danas ne bi potpisao taj isti sudija! Na sličan način i Viši sud u Podgorici odbija 25. XII 2013. godine- novu tužbu CANU. Navešćemo i sljedeći dokumenat iz ove Zbirke dokumenata: „Obavezuje se dužnik – Država Crna Gora, Ministarstvo finansija... da povjeriocu CANU isplati iznos od 735.726,20 eura... počev od 01. jula 2012. do 30. aprila 2013. godine.“ I konačno-odlukom Upravnog inspektora od 02.2.2016. godine naloženo je „da subjekat nadzora postupi u predmetu i donese odgovarajući upravni akt.“ Narodski rečeno, na vidiku je pobjeda pravde. Valjda je zbog toga naslov knjige – U potrazi za pravdom. CANU nije sasvim dobila spor. Ali ga uopšte nije ni izgubila. I konačno Upravni sud Crne Gore 23.2.2016. godine „poslije 9 i po mjeseci ćutanja Uprave...“ donosi odluku – „tužba se usvaja... kojom je u registar Nevladinih organizacija upisana NVO „Dukljanska akademija nauka i umjetnosti.“ U rješenju Javnog izvršitelja od 22.9.2014. godine se „nalaže... da u roku od 8 dana – na ime glavnog duga – iznos od 1.654,593,43 eura-isplati svoju obavezu.“ CANU je ponovo dobila ono što je potrebno za njen rad, osim nove zgrade, pored mosta Milenijuma u Podgorici, koja je već podavno građevinski završena.
Očekivani komentar ove knjige će izostati. Mojoj struci ne pripada takav stručni komentar. Podsjećamo međutim, na član 6 važećeg Ustava Cren Gore: „Crna Gora jemči i štiti prava i slobode... Prava i slobode su nepovredivi.“ Sve je, dakle, jasno, ali su sudski organi nemoćni: „CANU je u pravu, ali šta mi tu možemo!“ itd. itd. Umjesto zaključka, reći ćemo - da je knjiga U potrazi za pravdom prava slika Crne Gore. Pođimo pri tome samo od podatka koji podsjeća da godišnje imamo na desetine hiljada sličnih zahtjeva za pravdom. Da su kojim slučajem - svi obespravljeni reagovali, kako je reagovala CANU – stanje u Crnoj Gori bi danas bilo mnogo povoljnije. Knjiga – CANU – U potrazi za pravdom, malog obima a bogatog sadržaja –prosto „poziva“ ne samo javnog tužioca da je pročita – dokumenat po dokumenat, od prve do poslednje strane. Svaki dokumenat obavezuje na konkretnu akciju. Da sadašnja slika Crne Gore ne postane njeno zastiđe. Pravda je spora – ali je dostižna.