Piše: Dragan Mraović

„I samo dotle, do tog kamena,(do tog bedema) nogom ćeš stupit, možda, poganom! – pjevao je u pjesmi „Otadžbina“ veliki srpski pjesnik i slikar, umni boem Skadarlije, Đura Jakšić. I desilo se baš to, nažalost.
Nogom je stupio poganom na skadarlijski kamen Džozef Bajden, odlazeći potpredsjednik SAD, „prijatelj“ Srbije prema izjavi Aleksandra Vučića - Gospodarčića (Gospodar je Milo Đukanović, njegov uzor i savjetnik), koji je čuven po svojim izjavama: „Sve Srbe treba smjestiti u naci-koncentracione logore! SAD moraju da predvode Zapad u odlučujućem odgovoru na srpsku agresiju, počinjući sa vazdušnim napadima po srpskoj artiljeriji. Srbi su nepismeni, degenerici, silovatelji, ubice beba, kasapini i agresori.“
I dok poglavljima obezglavljeni Gospodarčić iznosi pogaču i so pred srpskog zlotvora, Bajden prolazi pored srpske zastave ponižavajući je time što je nije pozdravio, po protokolu. Sramna scena po ugled SAD i ponižavajuća po Srbiju. Vučić u stavu mirno stoji pognute glave, a između njega i stroja srpskih gardista Bajden zuri u prazno ne gledajući ni gardiste, ni Vučića, ni srpsku zastavu. Dakle, on i dalje misli isto o nama, kao i u vrijeme američke agresije na Srbiju, i to je jasno pokazao prilikom smotre počasnog stroja gardista. Potom mu Vučić omogućava da i dalje ponižava Srbiju šetajući ga po Skadarliji, baš kraj Đurine kuće, da bi Bajden „i dotle, do tog kamena, nogom stupio, možda, poganom!“.
Osvetlao je obraz Srbije samo prodavac suvenira koji je uzeo sedamdeset evra za opanke za Bajdena, umjesto četrdeset kolika im je cijena. Ali, ni tu nismo uspjeli da uzmemo bar te evre na račun ratne štete od Amerike, jer je opanke ponizno platio Vučić. Dragan Gligorijević, uručio je Bajdenu skadarlijski žirado šešir i člansku kartu Društva „Skadarlija“, čiji je predsjednik. Čuveni boem i pisac Jakov Grobarov to nije mogao da podnese, pa je povikao iz zaumlja: „Zaustavite planetu, hoću da siđem!“. Neće Jakov više da pije u Skadarliji koju je opoganila noga srpskog krvnika.
Bajden je poslije cijela dva sata provedena u Beogradu i Skadarliji otišao u Prištinu kod Hašiš (ne Hašim, baš Hašiš) Tačija da provede dva cijela dana. Uljudno je pozdravio šiptarsku secesionističku zastavu. Dakle, nije napravio gaf u Beogradu ne poznajući protokol. Namjerno nije pozdravio srpsku zastavu. Za njega Srbija nije država ali jeste država secesionistički Narko-Kosmet čijim smećem Bajden zatrpava Svetu srpsku zemlju. I samo to je i više nego dovoljno da bude „persona non grata“ u Srbiji.
Skadarlija je zahvaljujući Gospodarčiću doživjela svoj najbjedniji trenutak u istoriji. Negdašnji čuveni urednik skadarlijskih „Pjesničkih novina“ Milisav Krsmanović Krca bi rekao da se sada cijela mora oprati klekovačom da se priguši smrad ubice srpske djece i neprijatelja Srbije. Pjesnik Aleksandar Aca Sekulić bi ponovio svoj stih: „To majka više ne rađa!“ I zaista, može li majka srpska ikada više da rodi nekoga ko nas ovoliko ponižava kao Gospodarčić?
Postoji državni protokol, ne zahtjeva nikakve intimizacije, niti izlive lične ljubavi, ne zahtjeva hleb i so, niti nalaže da poklanjamo srpske opanke ikome, a nekmoli bilo kome. Čemu onda taj skadarlijski kič sa Bajdenom u kome je umrla umjetnička i boemska Skadarlija? Od sada možemo imati komercijalnu, kič i šund Skadarliju, ali ne više onu u kojoj su stolovali umni i talentovani velikani srpske i jugoslovenske književnosti, glumišta i slikarstva. Bajden je zatrovao njenu kaldrmu kao GMO sjeme.
Nema više Skadarlije. Sada je to Bajdenija.
(Autor je ne­ka­da­šnji
ge­ne­ral­ni kon­zul SRJ
u Ba­ri­ju)