Piše: mr Snježana Pavićević
Uloga medija u savremenoj politici ima neprocjenjiv i suštinski značaj kreiranja javnog mnjenja.
U našem društvu je na djelu sirova i perfidna politička propaganda, koja bez imalo suptilnosti i ozbiljnog shvatanja ciljne populacije plasira željene (ne)istine.
Arogancija s kojom se koristi propaganda vjerovatno će biti predmet izučavanja u nekom demokratskom vremenu.
Primjeri prvih modernih propagandnih operacija vlada svakako su se zbili pod administracijom Vudroa Vilsona. On je bio izabran za predsjednika sredinom Prvog svjetskog rata. Američko stanovništvo je bilo potpuno pacifistički orijentisano i uopšte nije vidjelo razloga za miješanje u evropski rat, za razliku od Vilsonove administracije, koja je željela da se u rat direktno umiješa. Zato je administracija morala da preduzme određene radnje da bi promijenila javno mišljenje.
Ustanovili su komisiju za vladinu propagandu pod nazivom Krilova komisija, koja je uspjela da za šest mjeseci pacifističku populaciju pretvori u histeričnu, ratnohuškačku populaciju sa željom da uništi sve njemačko, raskine Njemce na komade, krene u rat i spasi svijet.
Naučena je tako jedna velika lekcija, a to je da, kada državnu propagandu podrže obrazovane klase i kada nije dopušteno nikakvo njeno izvrtanje, ona može imati veliki efekat. Tu lekciju su naučili Hitler i mnogi drugi, a ona se prenosi do dana današnjeg...
SAD su bile prve u industriji koje se bavi odnosima sa javnošću (pi-ar), koja je posvećena „kontrolisanju svijesti javnosti“. Mnogo su naučili iz uspjeha Krilove komisije, kao i uspjeha o stvaranju crvene opasnosti i njenih posledica. PR industija troši milijarde dolara godišnje i potpuno je posvećena kontroli svijesti javnosti.
Tako se, između ostalog, došlo do termina „zajednički interes“, koji je korišten za niz situacija. Upravo je poenta dobre propagande stvoriti parole koje ne znače ništa i protiv kojih niko ne može biti.
Josef Gebels, ministar za propagandu u vrijeme nacističke Njemačke, jednom je rekao: „Ne bi bilo nemoguće – kada bi se samo dovoljno dugo ponavljalo, uz odgovarajuće psihološko ubjeđivanje ljudi – dokazati da je kvadrat, u stvari, okrugao. Tu se radi o najobičnijim riječima, a riječi je moguće oblikovati sve dok one ne sakriju pravo značenje neke zamisli“.
Gebels je ovu ideju preuzeo od demokratskih zemalja, jer je Hitler bio oduševljen anglo-američkom propagandom u toku Prvog svjetskog rata i vjerovao da je upravo zbog toga Njemačka izgubila rat.
E, sad, izgleda da su naši vlastodršci samo malo zagrebli po ovoj dubokoj temi. Smatrajući narod glupim, služeći se prostim trikovima, bez dublje analize Gebelsovih metoda, ponavljanjima upornih laži – sa idejom da, ako se jedna laž ponovi hiljadu puta, postaće istina – misle da će jednostavno lagati i da će im se vjerovati.
Prosto je nevjerovatna sigurnost i beskrupuloznost kojom se kao po matrici služe prilikom ostvarivanja svojih ciljeva, koji nemaju u sebi nikakav idealistički predznak. Propaganda je samo sredstvo za ostvarivanja ličnih potreba, ma kakve vrste one bile.
Ali, na njihovu veliku žalost moraće da shvate da narod nije glup. Istina je da su razotkriveni. Istina je da se sadašnja propaganda koristi Gebelsovim metodama plasiranja laži i istina je da to neće trajati još dugo.