-Pi­še: Milisav S. Popović

* * *
Šta će ti toliki rogovi?
Ovaj se pogladi lagano po vrhovima kao da se rogova tek prisjeća: "Ako znam... dobio sam ih juče"
Znaš, znaš... reci bratu.
Pa... rekao sam joj "da me baš briga" za neš­to tamo. Tim riječima.
Auh! Znao sam.
A šta je tebi sa nosom? - manu put surle koja mu je dodirivala nogavicu.
Bah. Slična stvar... samo što sam joj odbio poziv. Mo­rao sam. Bio na sastanku.
Šta ćeš. - odahnu - Mogli smo gore proći. Nego, `oćemo li na pivo?
Mo­že... ajmo preko mosta.
Uz lagan hod ne stigoše ni na pola puta kad nabasaše na neš­to što je izgledalo kao foka sa naočarima. Pok­ušavala je da proturi glavu između šip­ki od ograde.
Risto? Jesi li to ti?
Kako ste momci? - fokac manu.
Jebote... prepoznah te po očima. Šta je bilo?
Eh... Rekao sam ženi da se malo ugojila.
Jesi li ti lud?!
Dva puta. U deset dana...- spu­sti perajom naočari na pola nosa - ... dva puta sam joj to rekao.
Rogati i surlavi se uzvrpoljiše kao da se pribojavaju da ih ne vide u razgovoru sa fokom.
Mislim brate... svaka tebi čast na hrabrosti... ali ti si lud. Dobro si prošao... Mogla je, mogla je da te pretvori u.. u (niš­ta mu gore od foke nije padalo na um)... u hm...
Nego - surlaš prekide rogatog - ... `Oli sa nama na pivo?
Mo­že vala! - Risto foka zaklepeta. I krenuše (sporo) ka glavnoj gradskoj uli­ci.
Na njih naleće divokoza sa glavom zeca.
Kako je druš­tvo? To sam ja - Ljubo!
Ljubo?! - foka se iznenadi i naturi malo dublje đozl­uke - Na šta to li­čiš druže?
Ne pitaj! - rit­nu se - Niste me vidjeli prije mjesec. Kornjača sa glavom međeda... nisam je mogao uvu­ći. Ovako makar mogu da tr­čim unaokolo.
Brate... - spu­sti mu sur­lu na uši i pogladi ih - ... moraš da budeš pažljiviji, Miljka je zezn­ut lik. Opasnija od svih naših žena.
Znam... znam. Čim zinem, uvrijedi se... Onda počnu kletve.
Tako oni krenuše na pivo, zaustaviše se kod kioska, neko naruči sendvič.
Kako je momci? - okrenuše se put glasa što dopiraše iza njihovih leđa.
Momak, u majici tješnjoj od rukavica, sa brcima što su se sijali od podmaza... zubima bjeljim od pamuka - stajaše pred njima, sa sve torbicom oko lak­ta. Nosio je roze štikle... i tek zeru maskare.
Vele?! Ti-ti si normalan?! Kako si to obučen? Je li ti to šnala u kosi?
A-ha! (ponosno)
Kad si prestao da budeš konjkoša? (konj sa tijelom kokoš­ke)
Oooh... - manu zaleglom rukom - ...od prošlog juna.
I cijelo si vrijeme normalan?
Kako se uzme? - naceri se i namignu bujnim trepavicama.
Ali brate... - Ljubo zec-koza mu se primače - ... Ti si bio najgori od svih. Tebe su klele na svaki korak.
Sad ću da vam objasnim... ali ni riječ nikome! Jasno?
Zaklimaše rogovi, surla, mokra njuš­ka i zečje uši.
E... ovako. - stavi ru­ku na kuk i smjesti nokat ispod zuba - ... Svi znamo da su žene vješ­tice, je l` tako?
Niko od njih ne smjede da potvrdi. Ni da zucne.
Pazi ovo... Samo posmatrajte. Alo! - mahnu euforično put dvije cure - Đe ste, ku­čke?!
Šta radiš to?! - surlaš procijedi - To su Alma i Vidosava?! `Oli da te pretvore u ćugarca? (magarac + ćurka)
Veselin kao da ga ne ču.
A kako si zaguzatila, čoče. Samo riljaš, ne bilo te. Ka`ćemo kavu pit?.. - cmok cmok (ižlju­bi se sa objema) - ...Skorupačo neoprana, jesi li čula za sapun, bona?
Njih dvije udarile u smijeh, raspilavile se kao pu­ding. Nijedna da baci kletvu.
A dođi, Vele, kad god oćeš. Srećo predraga! (počupnu ga Vidosava za obraze)
Dok im je dobacivao da su "ogovaruše jevtine"... obje su se cerekale i slale poljupce.
A onda se okrenu. Ruka mu se vrati u mu­ški položaj, zbaci tašnu sa lak­ta u šaku i coknu jezikom.
Jeste vidjeli? Žene nemaju problema sa muš­karcima koji su kao žene. To je tajna, razumijete.
Svima vilice ostadoše otvorene.
- Nevjerovatno! - proz­boriše surlaš i foka.
- Ne mogu da vjerujem! - uzvikn­uše zecokoz i rogati.
- Koje ludilo! - reče sendvič sa slaninom.
Svi ga pogledaše.
- Rašo?! Jesi li to ti, cr­ni Rašo?
- Kako je momci! - sendvič isplazi jezik - Pivo, a? Oćemo li?
(Autor je knji­žev­nik)