-Piše: Milan Mišić
U Davosu je ovog mjeseca napadalo više od metar snijega, ali to nije poremetilo veliki vašar koji se tamo, još od 1971, održava svakog januara: ,,Svjetski ekonomski forum”. I ovoga puta je u jednu od najviših evropskih varoši (1.500 metara) prispjelo (uglavnom privatnim avionima) oko 3.000 posjetilaca iz 134 zemlje, ne da bi se skijali u Alpima istočne Švajcarske, nego da bi još jednom pokazali da su ,,kapetani globalnog kapitalizma”.
Kako je procijenio Branko Milanović, vodeći svjetski ekspert za pitanja nejednakosti, ,,u istoriji svijeta nije zabilježena takva koncentracija bogatstva po kvadratnom metru” - društvo koje se prošle nedjelje okupilo u Davosu ukupno je teško najmanje jedan bilion (hiljadu milijardi) dolara!
,,Pojačani” sa oko 70 šefova država ili vlada, oni su se bavili ,,kreiranjem zajedničke budućnosti u fragmentiranom svijetu”, pa shodno tome i ,,centralnom temom epohe”, nejednakošću, mada je većina među njima od one vrste koja, kako kaže Milanović, ,,ne želi da daje plate od kojih se može živjeti, ali će rado pomoći filharmonijski orkestar”.
Ovogodišnji ,,samit globalista” protekao je u dobroj atmosferi, svakako boljoj od lanjske: ekonomski rast je u minuloj godini bio postojan i u Evropi, i u Americi, i u Aziji, dok su berze u jednom od najdužih perioda uspona...
Na prošlogodišnjem Davosu glavna tema bio je tada tek ustoličeni američki predsjednik Donald Tramp i neizvjesnost kakvo dejstvo će imati njegov populistički program najavljen u predizbornoj kampanji. Tramp je, na veliko iznenađenje, s obzirom na njegovu antiglobalističku retoriku - prošle nedjelje došao na noge globalistima i u Davosu održao sasvim pomirljiv govor, sa dvije poruke: da je on jedan od njih i da je Amerika, uprkos njegovoj proklamaciji da je ona ,,na prvom mjestu”, i dalje ,,otvorena za biznis”.
Pozdravljen je aplauzom koji nije bio neiskren: u završnici godine Tramp je kroz Kongres progurao poresku reformu koja je smanjila obaveze velikih korporacija, što će povećati i kapitalne dobitke njihovih menadžera i akcionara. Tramp je inače sebi u zaslugu pripisao berzansku konjunkturu što je podjednako vjerodostojno kao i njegovo busanje u grudi da je to što je on predsjednik SAD glavni razlog zašto je 2017. bila jedna od najbezbjednijih godina u istoriji civilnog vazduhoplovstva.
Trampov šou je doduše obilježio i jedan minorni incident: novinari su ga izviždali kada ih je po ko zna koji put optužio da proizvode ,,lažne vijesti”, ali tako nešto odavno već nije vijest. Tramp i mediji su tipični ,,prineprijatelji”: teško je procijeniti da li su klinču ili u zagrljaju. U svakom slučaju, očigledno je da jedni bez drugog ne mogu.
Od državnika, zvanični glavni gost bio je indijski premijer Naredra Modi, što je sasvim u skladu sa uvjerenjem da je Indija sledeća velika ekonomska sila koja stupa na scenu. Modi, međutim, nije uspio da nadmaši utisak koji je na prošlogodišnjem Davosu ostavio kineski predsjednik Si Đinping, koji je iskoristio tadašnje strepnje od Trampa da bi se preporučio kao novi barjaktar globalizacije.
Svoj debi među ,,kosmokratijom” (kako je davosku elitu opisao Samjuel Hantington) imao je i francuski predsjednik Emanuel Makron, kome je u kontriranju Trampu pomagala i njemačka kancelarka Angela Merkel koja se tamo pojavila posle dvogodišnjeg odsustva. Poruka ovog dvojca je bila ,,da nam je potrebna globalna saradnja, a ne zidovi”, što je direktna aluzija na Trampove ideje za rješavanje problema ilegalne imigracije.
Davoska ,,luksuzna pričaonica” završena je u subotu i glavni utisak je da je Trampov pomirljivi govor došao prekasno. Između dva Davosa, ,,zlatni okovratnici” (još jedna metafora Samjuela Hantingtona, autora teze o ,,sukobu civilizacija’’) su se prestrojili i prilagodili činjenici da se Amerika s novim liderom odrekla svoje globalne uloge i da se bez nje ne samo mora nego i može.
U Aziji, naprimjer, američko povlačenje iz Transpacifičkog partnerstva (što je bio veliki geopolitički poklon Kini) nije spriječilo da preostalih 11 zemalja nastavi taj projekat. U Evropi, Merkelovoj je već dodijeljena uloga ,,novog lidera slobodnog svijeta”, a sve u svemu, jaz između Trampove doktrine ,,prvo Amerika” i ,,zajedničke budućnosti u fragmentiranom svijetu”, teško je premostiv, što će reći da su Davos i Donald u suštini nekompatibilni.
Štaviše, SAD sa Trampom se na mnogo mjesta doživljavaju kao glavna prijetnja globalnoj stabilnosti: ekonomista-nobelovac Džozef Štiglic kaže da je ,,Amerika najveći politički rizik” i da su ,,neizvjesnosti koje stvara loše za globalnu ekonomiju”.
A da bi rijeka meda i mlijeka u dogledno vrijeme mogla da presuši u Davosu je upozorio glavni ekonomista MMF-a Moris Obstfild, prognozom da bi ,,sledeća recesija mogla da bude bliža nego što mislimo”...
Ako do toga zaista dođe, sasvim je izvjesno da u borbi protiv recesije tvitovi iz Bijele kuće neće biti od pomoći.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ,,Politike’’)