-Piše: Jovo Pejović

Konačno je i Demokratska partija socijalista izlobirala kod ambasada zapadnih zemalja podršku da Milo Đukanović bude njihov kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori. Njihova kampanja će se odvijati pod motom „Evropska unija ili Rusija“, čime će podjele u Crnoj Gori dodatno biti produbljene. Pažnja s nezavidne ekonomske situacije u kojoj se nalazi Crna Gora i njeni građani, a što je nedavno potvrdio MONSTAT podatkom da preko 300. 000 građana na raspolaganju ima samo 2 eura dnevno, biće preusmjerena na temu „Kome se prikloniti?“ Time će po ko zna koji put prevara birača kroz sijanje straha o tome kako će neko da nam otme državu i potenciranje priče o bjelašima i zelenašima, četnicima i partizanima, separatistima i unionistima, biti glavno oružje u rukama režima da ponovo, pošto-potom dođe do pobjede. Ako se to zaista i dogodi, Crnu Goru očekuje najveća ekonomska kataklizma u njenoj istoriji, mnogo veća od one prirodne koja se prije tačno 39 godina dogodila upravo na datum održavanja ovih predsjedničkih izbora 15. aprila, sada već davne 1979. godine kada je Crnogorsko primorje zadesio snažan zemljotres.
Režimi koji decenijama svoju sudbinu vezuju za jednu ličnost u svijetu su prepoznati kao diktatorski. Takvi režimi opstaju i zato što svi koji njima pripadaju moraju misliti glavom šefa režima. Pravo na slobodno mišljenje je unaprijed osuđeno na kaznu. Oni koji uspiju spasiti sopstvenu glavu zbog saopštenog stava suprotnog stavu šefa režima to mogu smatrati svojim najvećim uspjehom. U takvim partijama i režimima za svaki stav šefa režima unaprijed se obezbjeđuje blanko podrška. Tako funkcioniše Demokratska partija socijalista, partija koja za 30 godina nije uspjela unutar svoje partije napraviti demokratski iskorak i na svoje čelo dovesti nove ljude koji bi savladali podjele i mržnje kojima je Crna Gora zatrovana u svim segmentima zahvaljujući upravo šefu režima. Neko bi mogao reći da unutar opozicije godinama vladaju odnosi nepovjerenja, nesloge, međusobne svađe, lične sujete i optužbe, a čime ću se saglasiti, ali ipak vjerujem da bi prvenstveno reforma DPS-a doprinijela i reformi cjelokupne opozicije... To bi za Crnu Goru značilo put u noviju, svjetliju budućnost, u kojoj bi ekonomski razvoj uticao da se tenzije oko važnih političkih tema smanje i da se na njih realnije gleda. Ovako svi zabarakadirani u sopstvene rovove, više režimo jedni na druge, nego što razmišljamo o tome kako da svima bude bolje.
Datum održavanja lokalnih izbora, 27. maj, poklapa se s datumom kada je prije 14 godina ubijen direktor i glavni i odgovorni urednik lista ,,Dan‘‘ Duško Jovanović. Toga dana su pucnji u Duška Jovanovića bili pucnji u jednog od simbola slobodne riječi u Crnoj Gori. To što ni do današnjeg dana nije rasvijetljeno ko je naručio ubistvo i ko je pucao u Duška Jovanovića najbolji je pokazatelj u kom grmu leži zec. Slobodna Podgorica i slobodna Crna Gora bili su i san Duška Jovanovića za koji se žrtvovao bez ostatka.
Predstojeći predsjednički i lokalni izbori u Crnoj Gori održavaju se u vremenu kada je režim kroz montirani politički sudski proces, po ubrzanoj proceduri, uputio na izdržavanje zatvorske kazne lidera Demokratske narodne partije Crne Gore, Milana Kneževića, istinskog borca za slobodnu i uspravnu Crnu Goru. To što se jedan od lidera najjačeg opozicionog saveza ekspresno sklanja iz izborne utakmice, najbolje govori koliko se režim plaši nepotkupljivih, hrabrih i slobodomislećih ljudi u Crnoj Gori kojih, nažalost, među intelektualnom elitom nema dovoljno. To, takođe, svjedoči i o tome kolika je politička težina Milana Kneževića kao i da se radi o istinskom opozicionaru. U politici, kao i u životu, ne morate biti saglasni s pojedinim stavovima, ali se za svoje stavove treba viteški boriti kako to rade slobodni ljudi u koje svakako spada i Milan Knežević. U narodu postoji i stara izreka: „Ko se zadnji smije, najslađe se smije.“ Tako će i neskriveno zadovoljstvo lidera režima i njihovih poslušnika zbog odlaska Milana Kneževića na izdržavanje izrežirane zatvorske kazne kad-tad prisjesti svima koji guše slobodu u Crnoj Gori. Pritom, vjerujem, da će građani Crne Gore masovnim izlaskom na izbore dati najbolji odgovor realizatorima izrežiranog državnog udara i njihovim stranim mentorima i tako podržati sve istinske borce za slobodu Crne Gore. Upravo to bi trebalo da bude povod svim građanima da podrže predsjedničkog kandidata najvećeg dijela opozicije, ali prvenstveno kandidata Crne Gore, Mladena Bojanića, i time oslobode našu državu diktature zbog koje ispaštamo svi, pa i veliki broj glasača DPS-a, koji nažalost toga nijesu svjesni.
Crna Gora i njeni građani su zaslužili da osjete slast slobode - onakve o kakvoj su vjekovima sanjali naši preci. Zato će građani na ovim izborima birati između slobodne i diktatorske Crne Gore. Na tome se mora zasnivati opoziciona kampanja. Svako „primanje“, što bi rekli mladi, na njihovu priču da biramo između EU i Rusije treba ignorisati, jer borba za ekonomski jaku i slobodnu Crnu Goru je prioritet nad prioritetima. Sve ostalo je prevara!