-Piše: Milisav S. Popović

Prelom sebe o lakat srca pravi žive rane. Oporavak toliko naliči guljenju smrti sa rebara, čupanju jezika kandžama. Tragovi plača izglačaju kožu - pa svaka vena (drhtaj krvnog vriska) postaje vidljiva. Znaš već... ona očigledna prozirnost kod čovjeka kada ustaje nakon pada - ona odurna prozirnost jada. Niko nikada ne ostane isti nakon bola... jer odbacivanje duše od strane drugog tijela pravi rapsodiju razora. Autoimuna reakcija na pogrešnost kalema. Nema šavova dovoljno vještih da vas zadrže za ono što vas ne želi... više.
Presvučeš se u nove haljine, a tkanina grublja od one prvorodne. Započne da štiti jedninu što obitava u mnoštvu krhotina. Kao načeta srž oko koje lebde ostaci zvijezda. Treba se povezati, a držiš se samo za kaiševe atmosfere. Kako se navići na rasipanje? Samoća od napuštanja se najteže nadom slaže... jer nadi tada fali pljuvačke, pa reže, ne da da se razmaže. Čak i kada smogneš snage da kreneš dalje, da voliš bolje, da prevaziđeš zamke... ostaje taj momenat raspukline, da si jednom bio prepušten da zgasneš... i ne udahneš.
* * *
Slušao sam krzave tonove kod najljepših melodija... razgovarao sa ljudima koji su tražili da im kažem kakve je boje njihova nevolja. U valenciji glasa sam razaznavao frekvenciju zaustavljenog rađanja... i pokušavao da psihodeskripcijom dokučim mjesto kroz pukotinu... gdje još ima nenačetog prostora... još zdravog načina.
I u svim tim profilima, nekoliko zajedničkih imenica... poput istog polja suncokreta, samo... samo sa različitim suncokretima. Evo nekih od imena:
Abandaphobia (abandofobija) - strah od emotivnog odbijanja (odbacivanja). Pseudofobija koja ide uz ljude koji posjeduju alfalepsiju (sposobnost da se sami izbore sa životnim nedaćama) i basoreksiju inde (želju/san da određenu osobu ljube i drže u dugom zagrljaju)... Preciznije - najveću šansu da (za)pate od abandofobije imaju gorštaci - oni sa snagom diva i srcem od maka. Jedan od odgovora zašto su neke od najdivnijih duša same - plima života koja se plaši glupog grebena.
Drapetomanija ekse - iznenadna potreba da se pobjegne sa mjesta,,dešavanja“. Pojavljuje se naglo - najčešće u situacijama kada čeljade naiđe na čeljade koje mu prija do nivoa ljubavi... ma do visine opčinjenosti (zaljubljenosti). Zbog lošeg iskustva, uključiće se drapetomanija i drugi izdajnički ciklusi... pa će ustrašeno srce tražiti od tijela da bježi - da u trenu oka sve ponuđeno preskoči... što dalje da utekne i da se nikada više ne vrati... zbog panike da može opet doći do katastrofe. A srce nema snage da još jednom prepukne i iskrvari. Tužno je to... kad se šansi ne dozvoli da priđe šansi.
Drapetomanija je kriva za neke od nikad ispričanih romansi.
Chiromantia corde (hiromantija korde) - kada se dva dlana dodirnu i srca im se istovremeno učitaju - pa im se prsti naglo ugriju i zaplešu po koži. Starolatinsko objašnjenje za trenutak kada se dvije osobe zaljube.
Ona se razvija samo kod onih koji su navikli da se povinuju i prihvataju tuđe nazore o tome kako se živjeti smije. Balada o nesrećnicima što nisu smjeli da slušaju sebe...
Vjerovatno se nešto unutar njih pobuni, pa im stvori nove senzore... počevši od dlanova... odatle pravo u srce vodi.
Hiromatija korde je silna i brza... hitrija od noći kada se sa tamom slijepi i sruči. Ne valja što je imaju oni što to otkriju, saznaju, vide i prepoznaju... pa odu da tihuju... na kraju i zamru (živi).
Eksedentijast (eccedentesiast) - onaj koji svoju bol krije iza osmijeha. Posjeduju je uglavnom muškarci, umnogome je ređa kod žena. Zahtijeva da nema objelodanjivanja rana... bez glasa o vrištanju iznutra. Samo zubi... širok osmijeh nošen u vilicama. Prikaz vedrine što nad lešom lebdi... sreće što je ni u tragovima nema.
I još toliko drugih imena... s ulogom pridjeva... za sva ona stanja koja proizađu iz sranja što si bio toliko naivan da prepustiš drugom srce u nezaštićen zagrljaj... pa ga izudaraju do neprepoznavanja... A ti ga onda tražiš nazad... Kako ga onda vratiti u koš od grudnog trzanja... i naučiti da ga popraviš do oporavka... Sve dok shvatiš da više nikada neće biti ono srce što si imao nekada.
...i da mi se desiš, pa da saznam kako je nemati se više...
da ti se predam, da vidim hoćeš li me sasjeći ili oživjeti...
ne vjerujem ti nimalo, a to me samo dodatno zaljubi...
gledam u san gdje sve ide po zasluzi... a ti ne bijaše u najavi...
nagrada si mi... iz neočekivanih obrta ludosti i prolaznosti...
... zato, ako mi dođeš, molim te ne boli...
samo zagrli.
...neka drapetomanija iz mene ispari....
(Autor je književnik)