-Piše: Dragan Mraović

Poznati izraelski geopolitičar Jakov Kedmi, koji je jedno vrijeme rukovodio izraleskom obavještajnom službom „Nativ“ rekao je da je i državna zajednica Srbija i Crna Gora razbijena „da nikada više ne bi bilo posebnih odnosa između Srbije i Crne Gore sa Rusijom. Još u vrijeme Čerčila bilo je odlučeno da Balkan mora biti izvan ruskog uticaja. To je bio osnovni cilj.“
Poznato je i dokumentovano da je engleska obavještajna služba MI6 prvo nudila Momiru Bulatoviću da bude Milo Đukanović. Momir je to časno odbio, pa su se Englezi zadovoljili gospodarom, po onoj narodnoj „daj šta daš“. Njemu su omogućili nesmetani šverc, krađu narodnog novca, pretvaranje Crne Gore u privatni porodični feud, pod uslovom da odvoji Crnu Goru od Srbije, a time i od Rusije. Otvoren mu je račun u banci u Londonu, pa je svojevremeno tvrdio da je otuda dobio 1,5 miliona eura kredita na riječ. To u istoriji svjetskog bankarstva nije viđeno da se kredit dobija na riječ, pa nije mogao ni da pokaže dokaze da je to bio kredit, a ne njegov novac stečen izdajom koji je sam sebi uplatio u Podgorici za otvaranje neke svoje firme preko koje moraju svi da posluju, naravno i preko njegove Prve banke, i ostave reket u vidu provizije, što je bilo u skladu sa gospodarevim poznatim „afinitetom za biznis“. Ovakve „finansijske operacije“ se nazivaju (ne u Londonu) i pranjem para. Izjava Jakova Kedmija tačno objašnjava po čijem nalogu i šta radi gospodar. Dosad je to uglavnom dobro odradio, pa bi već dobio i englesku plemićku titulu, ali se Englezi još dvoume da li da ga proglase lordom ili serom. Dotle on mora da obavi još par poslića. Da najuri iz Crne Gore mitropolita Amfilohija koji radi božjeg mira remeti njegov mir šefa mafijaške hobotnice, kako vole da ga krste Italijani u svojim medijima. Intelektualce Crne Gore je ućutkao. Ostalo mu je još nešto malo opozicije, a može i da je ostavi radi privida da ima opoziciju. Nije ona za njega opasna, jer uvijek može da kupi glasova koliko ih opozicija ima na pošten način, a i ukrade iznad toga preko razrađenih mehanizama od trika s ličnim kartama, preko aviona sa glasačima iz Švajcarske i SAD, a tu su i mrtvi da malo pripomognu da on ostane još politički živ. Jer njegova politička smrt ima samo jedan ishod za njega – robiju!
Dakle, u Crnoj Gori su u pripremi izbori za reizbor gospodara tako da on na vrijeme utekne početku suđenja njegovim kompanjonima u Bariju. Rezultat se zna unaprijed, jer će svi zaposleni glasati pod prijetnjom da će dobiti otkaz, ako budu uhvaćeni da ne glasaju za don Mila, koji će im dati potom manje no što su zaradili, ponižavajući ih time da mu budu još zahvalni zato što im je dao ono što je već bilo njihovo. Mehanizmi kontrole glasanja zaposlenih postoje, a za one koje ne bi mogli uhvatiti preko špijanja, kontrola je strah da će biti uhvaćeni. Zaposleni u sektorima na budžetu ne znaju da bi imali duplo veće plate da nema milogorskog režima. Samo ono para što milogorci bacaju na okupacione NATO operacije, na političke nevladine organizacije, pa na pljačku koju vrše funkcioneri vlasti, više je nego dovoljno za povećanje standarda ljudi. Naravno, pod uslovom da novo rukovodstvo ne bude od milogorske fele, dakle da je pošteno, anti- NATO i isključivo posvećeno interesima građana Crne Gore. U opoziciji ima mnogo poštenog svijeta, ali je jedan dio ipak vrlo sumnjiv kada je u pitanju NATO, jer su i oni izvršioci Čerčilove volje s početka ovog teksta. A ima u poziciji i onih koji su glasali za Čerčilov plan, onda kada su glasali za otcjepljenje od Srbije. Znaćemo ko je ko kada ode gospodar, a oni dođu.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)