- Piše: Milutin Mićović

Niko nije vidio kako đavo čovjeku loče pamet, ali to lokanje nije ljudska izmišljotina. Ima tu nešto, rekao bi neko ko ovo čita ili sluša, što se ne da opisati. U tom poslu đavo je zaštićen, jer ga niko ne vidi, i ne zna se kako to radi. Đavo ne može poželjeti bolju poziciju, a čovjek ne može zapasti u goru. Ne bi đavola nazivali velikim prepredenjakom, da on to ne umije da odradi na najbolji način, to jest da čovjeku donose olakšanje upravo dok mu loče višak mozga. Ali, pojedinačnim slučajevima u ovom tekstu ne možemo poklanjati adekvatnu pažnju, jer ovo stanje postaje epidemijsko, posebno u Crnoj nam Gori, gdje državni program ima ambiciju da nam do detalja uredi život.
Formulišući projekt „suverene i slobodne Crne Gore“, koji podrazumijeva strogo uređenje cjeline društvenog života po ideološkom konceptu, prvi put imamo suvišak naroda i u njemu „neprijatelje države“. Na tom su spisku svi koji slobodno misle, koji nose nepomućeno pamćenje i cijenu „svijetle“ Crne Gore. Sloboda, slobodna riječ je najviši neprijatelj, savremene, „suverene, slobodne i samostalne“ Crne Gore. Ona takve javno ne progoni, ali ima tvrdu namjeru da im ćutke samelje kosti. A misli da ima tu moć, jer ima u rukama sve poluge vlasti u prostoru društvenog, kvazikulturnog i političkog života. Svi koji ne opslužuju državne mehanizme vlasti višak su, i njihovo „neprijateljstvo“ prema ovakvoj državi biće neutralisano izopštavanjem i mljevenjem nepotrebnog viška crnogorskog naroda.
U Crnoj Gori, staroj, petrovićkoj, gdje se sudarila svjetlost i tama, znali su da đavo najviše voli da čovjeku poloče pamet i da napravi od njega vrućeg podanika. Tu se i sačuvalo pamćenje o velikoj ambiciji tamnih sila, i njihovoj međusobnoj saradnji. Pa tu je napisan stih: „Vrag đavolu doći u svatove, te svijeću srpsku ugasiti“.
Ovdje bi mogli reći da je đavo dobar strateg i najbolji saradnik svake vlasti koja uništava slobodu i zdrav razum u svojoj nesretnoj zemlji. Upravo zato što je zaštićen svojom skrivenošću, i obdaren nemalom maštovitošću, najbolji je konsultant vlastodržaca, koji više ni svoj narod očima ne mogu vidjeti. Poznato je (ne samo iz literature) da se „đavoli žene“, ali da jedan drugom „idu u svatove“, znao je Njegoš i još poneko. Đavoli imaju svoj život, svoje familijarne odnose, i oni svoje ambicije ne mogu da zamisle bez učešća u ljudskom životu. Đavoli dobro žive kad su potpuno umiješani u ljudski život i kad im ne prijeti nikakva opasnost da će ih otuda neko prognati. Naravno, nijesu potpuno zadovoljni umiješanoću u ljudske živote, ako ne dostignu takvo stanje kod ljudi da oni više ne mogu da žive bez đavola.
Neki od tumača Njegoševih, u Satani i njegovim saradnicima („sto crnih đavola“) vidjeli su Agarjane i njihove vojvode, koji su donijelii „tmušu azijatsku“, da je izbljuju na ovom kamenu, koji čuva „iskru besmrtnu“. Ta „iskra besmrtna“ po Njegošu je poslednja čovjekova pozicija, i poslednja odbrana, koja se često baš tada i aktivira. U tome je i ključ Njegoševog genija.
Jedan moj sagovornik, sa kojim razgovaram o komplikovanim odnosima u Crnoj nam Gori, nekad ozbiljnije, nekad ležernije, ovako mi kaže:
-Znaš li ti da se na Cetinju prva kafana zvala „Lokanda“.
-Da, kažem.
-E vidiš, da su oni ispijanje rakije zvali „lokanje“, mada ispijanje iz malih rakijskih čaša nimalo ne liči na lokanje?
-Da, kažem.
-Oni su tada vidjeli da rakija „loče“ pamet, i tome su se predavali s olakšanjem.
-Da, kažem.
-I s polokanom pameću najbolje su služili gospodara, i držali njegov skut i kult da ga neko, nepolokane pameti, ne obrlja.
-Da, možda, kažem.
-Koliko ih danas „loče“ u zdravlje Gospodara -pita me.
-Da, jedni loču, drugi puše i šmrču, treći se bodu u junačke mišice, šesti idu gole gu.ice, sedmi jedni drugima razbijaju vilice i glavice, nekad pred kućom, nekad nasred ulice. To su novi putevi nove crnogorke vlasti i nove, putujuće crnogorske lokande, od Primorja do vr‘ Durmitora. Ali pored ove vidljive crnogorske lokande, ima još jedna, teža, sumornija i mračnija, koja se nalazi svuda gdje je uništen smisao. Crna Gora planski uništava Smisao, to je njen osnovni smisao. Sva bitna pitanja likvidirana su kao nepostojeća- proglašena su mitomanijom. Ljudima je predloženo ili da budu šrafovi ove totalitarne vlasti, ili da budu ugušeni sopstvenim besmilom, jer u ovakvoj Crnoj Gori nema prostora za njihov život.
Đavoli jedva čekaju da se sva Crna Gora pretvori u lokandu, da niko ne zna zašto ko pije, i za šta plaća.
(Autor je književnik)