- Piše: Magda Peternek

Kojim putem se stiže do slobode, i ima li prečice do nje, upitala me je prijateljica nedavno. Na drugi dio pitanja se može odgovoriti kratko i jasno, što sam i učinila, rekavši kao iz topa- ne! A kojim putem tj. na koji način stići do slobode, i biti njen saputnik, pokušala sam da joj objasnim. Znajući svoju prijateljicu godinama i smatrajući je vrlo intuitivnom, a samim tim i vrlo kopmleksnom i samosvjesnom osobom, ovo njeno pitanje me je prije svega zabrinulo, a onda i iznenadilo. Upitala sam (prvo sebe) pa onda i nju- da li je ona zapravo živjela u nečemu što je smatrala slobodom, a to je bilo samo teško opterećenje? Ako je tako, onda je u dubokom problemu, a to sigurno nije put kojim se stiže do njenog veličanstva zvanog sloboda.
Da bi čovjek bio slobodan, nije dovoljno odbaciti svoje okove, već treba živjeti na način kojim poštuje i razvija slobodu kod drugih. A, ako nije spreman na to, onda su okovi teži i nemilosrdniji. Ne bih se složila sa izrekom Albera Kamija koja glasi- da je čovjek uvijek slobodan na tuđi račun. Ne bih, jer samim tim ubija neophodnost da se poštuje i cijeni tuđa sloboda. Svaki čovjek, dakle, i duboko vjerujem u to, ima pravo da živi kako god želi, sve dok ne povređuje druge. Tajna, ili bolje reći težnja za slobodom u velikoj mjeri leži u hrabrosti. Hrabrošću suočavanja sa sobom, otvaramo prolaz zracima slobode, koja će nam osvijetliti nade, a tako i drugima otvoriti vidike da dopru do nas. Uzajamnom podrškom, tj. pružanjem sebe, prožimanjem sa drugima, uzajamnim razumijevanjem, sloboda će polako ali sigurno zauzeti svoje mjesto. A ono je u nama, u središtu svijesti, a bogami i duše. Pitanje koliko je danas slobode u ljudima i koliko ona može da dopre do njih, u meni budi prije neku vrstu skeptičnosti, nego nade. Oni koji znaju o čemu pričam, ili pišem, svejedno, znaće da ovom mom stavu pripada upravo suočavnje sa istinom, a ne kako možda neki misle sa pesimizmom. Ko je u nedoumici, neka pročita moju kolumnu „Nisam za pesimizam’’, pa će mu biti jasnije.
Dakle, sloboda, ta perjanica života, uzdanica nad našim stremljenjima i nadama, mora prije svega biti rasterećena svih okova naše svijesti. Znam da to nije lak put, ali su uvijek teži putevi oni pravi. To je put kojim se rjeđe ide, jer zahtijeva napor i vapi za izazovom, bez koga nema ni uspjeha ni olakšanja. Vrijeme u kome sada živimo, opasan je i neumoljiv protivnik, neprijatelj, pa i diktator nad slobodom. Naravno da su i okovi vlasti dio tog osjećaja tegobe, i i te kako utiču na smjernice ka našoj oslobođenoj misli. Čitav sistem koji nas okružuje i drži čvrsto za gušu, upravo slobodu vidi kao ljutog rivala za ostvarivanje svojih ciljeva. A ciljevi su podli i na duge staze. U tom smislu, važno je osvijestiti se i ne dozvoliti da se slobodom kao ključnim svjedokom našeg bitisanja može manipulisati. Novac, koji se često dovodi u vezu sa slobodom, može često izazvati zabunu, pa se takođe može smatrati njenim neprijateljem. Međutim, to nije tako, a na to nas podsjeća sjajna izreka Žan Žaka Rusoa, koja glasi „Novac koji čovjek ima je oružje slobode, ali novac za kojim čovjek trči jeste oružje ropstva‘‘. Jasno kao dan i važi u svim vremenima, pa i u ovom sadašnjem, gdje je opšta jurnjava i pomama za novcem oličenje potpunog ropstva. Da li se slobodom može upravljati i da li je ponekad važno i ukrotiti je, prekide me prijateljica novim pitanjem... Kao da sam ovo jedva čekala pa rekoh- slobodom je upravljati neophodno, jer tu i leži jačina naše sposobnosti da je shvatimo u pravom smislu. Ukrotiti, je možda gruba riječ, mnogo je bolja i prikladnija-sarađivati. Jer sloboda je suprotna anarhiji, suprotna je razuzdanosti i dezorijentisanosti. Upravo naša svjesnost da nas je udostojila svog društva, čini nas zadovoljnijim i slobodnijim. Mi moramo biti prijatelji i saborci. Moramo se uzajamno čuvati od javašluka i neobuzdanosti. Tako će ona biti lepršavija i sigurna u naše namjere i snagu da opstajemo jedni u drugima.
Zato, dragi moji i draga moja prijateljice, daću konačan odgovor na pitanje-kojim putem se stiže do slobode? Putem hrabrosti i čiste savjesti. Hrabro i svjesno tvrdim. I ja i moj bič, jer okovi nad slobodom su kič.
(Autorka je pjesnikinja)