- Piše: Borivoje Ćetković

Izjava Jensa Stoltenberga, generalnog sekretara NATO-a, nedavno data u Beogradu, da je NATO bombardovao Srbiju 1999. godine „kako bi se zaštitili civili i zaustavila vlast tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića‘‘, nije komentarisana. Nijesu se oglasili ni vlast ni opozicija, iako je prvi čovjek Alijanse baš u Beogradu ponovio staru priču: napali su Srbiju zbog Miloševića- on je „glavni i jedini krivac za NATO intervenciju‘‘. Pisalo se o tome kako je Stoltenberg emotivno vezan za Beograd, da je u njemu proveo dio djetinjstva, da zna nekoliko srpskih riječi, pomenut je i njegov tata Torvald, nekadašnji norveški ambasador u Jugoslaviji. Kratko pamćenje učinilo je svoje: zaboravilo se da je stariji Stoltenberg bio član Bilderberg grupe, svjetskog centra moći, koji je imao značajnu ulogu u razbijanju SFRJ i bombardovanju SRJ 1999. Izjavu je komentarisao predsjednik Češke Miloš Zeman, izjavivši da je „bombardovanje SRJ bilo greška, te da sada ne treba tražiti alibi da bi se greška opravdala‘‘. I dok su režimski, a i opozicioni mediji hvalili generalnog sekretara Alijanse (NATO je 2004. godine štitio Srbe na Kosmetu od albanskih terorista), iza zidina Bondstila, ne od juče, instruktori NATO –a (uz asistenciju muslimanskih fundamentalista, povratnika sa sirijskog ratišta) bili su angažovani u formiranju vojske Kosova. ”Očigledno je‘‘, priznao je Vučić, „iza njenog formiranja stoji Amerika‘‘. Nekada teroristička organizacija OVK je prerasla u „oslobodilačku‘‘, a sada se transformiše u vojsku Kosova. Za Albance na Kosovu i njihove nalogodavce (Amerika i NATO) Rezolucija SB 1244, Kumanovski sporazum, Briselski sporazum, kao i dogovor koji Srbija ima sa NATO- om ne znače ništa.
Olako su u Beogradu povjerovali Džonu Boltonu, savjetniku za nacionalnu bezbjednost, bio je na sva usta hvaljen, jer je opciju razgraničenja prihvatio kao moguću. Da li je državni vrh Srbije znao za američku inicijativu za ukidanje mandata Unmika na Kosovu, za mogući odlazak Amerikanaca, dok je Bolton bio u Beogradu, javnosti je nepoznato. Zasad od velikih nada u „Trampa Srbina‘‘ nema ništa. Njegova politika je nepredvidiva, puna nepoznanica, i ako je suditi po sadašnjem ponašanju Vašingtona, teško se mijenja makar bila zacrtana i prije 30 godina.
Za razliku od Stoltenberga, američki ambasador Kajl Skot prošao je loše- nakon njegove izjave da kosovska vlada nije takozvana, uslijedila su oštra reagovanja.
Sve je počelo pitanjem novinara koji je Kosovo nazvao tzv. da bi američki ambasador uzvratio da je Kosovo „suverena i nezavisna‘‘ zemlja koju je Amerika priznala februara 2008. Zaslužuje pažnju podatak da režimski mediji nijesu informisali detaljnije o događaju gdje je učesnik bio i američki ambasador.
O kakvom se „događaju‘‘ radi objasnila je Zorana Mihajlović, potpredsjednica vlade i ministarka građevine. Skotova izjava je data na „događaju na kome je sa američkom kompanijom „Behtel‘‘ dogovarana za Srbiju izgradnja izuzetno važnog autoputa od Čačka do Kragujevca, vrijednog 800 miliona eura, koji treba da poveže 500. 000 građana Srbije, da donese poslove za više od 20. 000 malih i srednjih preduzeća iz ovog kraja i poveže najveće banjske centre”.
„Dogovor‘‘ sa američkom firmom je priča za sebe. Njen izbor i cijena gradnje bili su povod za polemiku u Skupštini Srbije. Prigovara se da je nejasna pravna priroda sporazuma potpisanog između Vade Srbije i „Behtela‘‘, jedne od najmoćnijih američkih građevinskih kompanija. Bila je zainteresovana i kineska kompanija CRBC. Kinezi su procijenili da auto- put kroz Šumadiju košta 500 do 600 miliona eura. Posao su, ipak, dobili Amerikanci, a o razlozima takve odluke možemo samo da nagađamo. Nije bez osnova i zaključak:ovakvom odlukom Vlada Srbije željela je da se politički dodvori Vašingtonu. Ambasador Skot nije poštovao državu Srbiju, njenu Vladu i replicirao je novinaru, mada je njegov posao bio da odgovara na novinarska pitanja, a ne da ih politički edukuje.
Prvi se oglasio ministar vojni. Američki diplomata, rekao je Vulin, „u svojoj bahatosti zaboravio je da Srbija nije kolonija‘‘, a svojoj koleginici Zorani Mihajlović zamjerio je što nije reagovala. I predsjednik Vučić je mišljenja da je predstavnica Vlade morala reagovati- nije bila dovoljno budna. Mihailovićeva ima svoju verziju. Nije, kaže, odmah reagovala na ovu „neprimjerenu‘‘ izjavu ambasadora Skota, ali se naknadno izjasnila i zaklela: Kosovo nije i neće biti nezavisna država. Na izjavu američkog diplomate reagovala je i premijerka Brnabić. Nazvala je njegovu izjavu „skandaloznom i neprimjerenom”. Od premijerke je bio blaži i odmjereniji Vučić.
Bilo bi lijepo, rekao je predsjednik Srbije, da je ambasador SAD pokazao malo više poštovanja za zemlju domaćina i dodao da je to stil najmoćnije sile svijeta.
Priznao je i da nije iznenađen ovakvim stavom američkih predstavnika i zato je skeptičniji od Dačića po pitanju stava Vašingtona prema Kosovu.
A Dačić se nije oglašavao... Nedavno je izjavio da „Albanci više nijesu miljenici SAD i došlo je naše vrijeme‘‘. A to Vučićevo „naše vrijeme” su crni dani za Srbiju- da crnji ne mogu biti. Ko će prvi zaboraviti na Skotovo istupanje, nije teško pogoditi. Vulin će biti poslednji.