- Piše: Boris Jovanović

Da mi je da se demitologizujem u mitomaniji svojoj... da mi je da se oslobodim teškog i preteškog, golemog i pregolemog mitomanskog kamenja, pa da poletim u ubogosti svojoj... da mi je da ne budem pomračeni mitoman, već svijetli eurounijatski dukljanski demitologizirani jurišnik...da mi je, što mi nije, mogao bih što nikada neću moći...
Da mi je da se, recimo, probudim i da mi, recimo, svane jedno ljupko i vedro demitologizovano jutro... da sa mene jednostavno spadne crna kora straobalnih serbskih mitova i da konačno udahnem čisti demitologizirani gorski ozon svoje rodne razmitologizovane grude. Pa da budem ono što treba da budem, a ne ono što su mi nametnuli kao svakom otrovanom mitologizovanom žrtvenom, da ne kažem, jarcu...
Da mi je da budem netko drugi, netko bolji, netko pametniji, netko uspješniji, netko kurentniji i, dapače, isplativiji... netko tko će se ponosito ustupčiti dok svira divotna demitologizirana Sekulina pjesmica... da mi je da se makar za trenutak, makar trenutačno, sebi i drugima dojmim kao svaki normalan stvor, kao svaki progresivni eurounijatski antisrpski domoljubac... bilo bi to posve divno...
Da mi je da me ne straše mitske utvare, da me ne lupa po glavurdi crni i strašni mitološki malj... da mi je da me krvoločni zavjetni mitovi makar noću, makar pred zoru, ostave na miru... makar onda kad svaki racionalni i moderni demitologizirani dioklecijanski stvor spi slatkim mirnim sankom i sanja neki kudikamo uspješniji i tolerantniji mondijalistički kazamat u kome cvjeta na tisuće, na tušta i tma, raznobojnih mirisnih cvjetova...kak‘ bi to bilo divno...
Da mi je da kažem: evo i mene, uniformisana demitologizirana i nadasve uspješna braćo...evo i mene, dični dečki, i ja sam se, istina sa odocnjenjem, ukrcao na vaš šareni munjeviti jurišni vlak koji hrli jezivo lijepoj budućnosti u kojoj će imati svega osim strašnih krvoločnih mitova...
Da mi je da budem dio globalizirane budućnosti u kojoj će biti zbrisane sve razlike i osobenosti koje zaudaraju na mitsko i tradicionalno...u kojoj će nestati razlike između svega onoga što se nekada po nekoj retrogradnoj mitološkoj sili razlikovalo: Dečki, budite cure, cure budite dečki...ah divna, ah slatka, ah žuđena demitološka slobodice...
Upinjem se, u destruktivnoj mitomaniji svojoj, mit mi je svjedok, ali ne ide. Kad pomislim da sam prebolovao sve mitove, razbolim se od najcrnjih mitova. Kad se u rodnoj varoši prošetam ulicom varoških heroja, osjećam se na trenutak kao demitologizovani heroj...ali noć, kad padne teška olovna crna mitološka noć, mitovi u rojevima opet dođu po svoje... a lak sam, prelak plijen, za te crne mitološke horde...
Kad vidim demitologiziranog Mila i demitološko biće –Duška, samo na trenutak ozdravim od strašne mitologije. Kako li su, pitam se u svojoj mitološkoj jarosti, takve mitološke veličine sebe oslobodile od mitova, a istodobno i sami postali mitovi? Zar to, o zar to, strašna mitologijo, nije živi dokaz da samo demitološka živa bića mogu postati vječna mitska bića... budeš netko, pa ne budeš netko, pa postaneš mit...
Čeljade koje se oslobodi utvarnih mitova i samo, poslije nekoliko desetljeća na vlasti, postaje mit. Milo kao mit. Milo, borac protiv mitova, postao je mit koji hoda. Duh sa sjekirom u svom demitologiziranom Darkvudu iako je i Darkvud nadasve mitološko mjesto...Duško, demitologizovani BIA majstor, postao je dapače mitološko biće, istina nešto nižeg reda. Mit, antimit, pa opet mit...avaj, od mitologije se odista ni pod krš ne može uteći...
Crna Gora je zahvaljujući decenijskom utjecaju demitologiziranih sila postala demitologizirana naopaka državica-Gorica Crna, a potom mitološkom silom pomenutog Duha sa sjekirom i krcatom škrinjom, mitološka država –Milogorija. I opet-avaj, avaj! Demitologizacija je sama po sebi postala mit...
Izgleda da sam, ovakav nikakav, zapravo žrtva pogrešnih mitova i da je u svemu najvažnije postati žrtvom ispravne mitologije. Samo žrtve poželjnih mitova nijesu žrtve. Zar i to nije još jedan budalasti mit?
(Autor je književnik)