-Piše: Nik Gašaj

Zemlje Zapadnog Balkana nominalno su se opredijelile za pravnu državu i vladavinu prava. Međutim, nominalno opredjeljenje ne može biti realizovano bez značajnih promjena u društvenom ambijentu i u državnoj organizaciji. Naime, svim državama u regionu stoje iste prepreke na putu razvoja pravne države i vladavine prava.
Riječ je o nedovoljno demokratskim društvima, politička kultura građana je nerazvijena, a društvo bitno determinisano svojom konfliktnošću koja ga polarizira. Snažno su suprotstavljeni interesi pojedinačnog i grupnog, što se najčešće ispoljava u sferi socijalnog, ali i nacionalnog i vjerskog, podstičući i pojave netrpeljivosti i netolerancije.
Osjećaj građanske pripadnosti i percepcija države kao zajedničkog interesa svih onih koji u njoj žive su nerazvijeni, društvena kohezija je slaba, društvene vrijednosti su difuzne i partikularne. Velika je razlika između normativnog i stvarnog. Ljudska prava i slobode građana značajno zaostaju u odnosu na evropske standarde. Diskriminacija je rasprostranjena u društvu i institucijama sistema po raznim osnovama. S druge strane, neefikasni su mehanizmi zaštite, odnosno praktičnog sprovođenja načela zabrane diskriminacije. Na ovim prostorima takođe caruju korumpiranost pravno-političkog sistema, organizovani kriminal i trgovina drogom. Stoga, život velikog broja građana nije lišen straha, bijede, neravnopravnosti, nejednakosti i pravne nesigurnosti.
Manje ili više sve države Zapadnog Balkana suočavaju se i s drugim negativnim pojavama i tendencijama, kao što su: partijska država; autoritarna politička kultura; nedostatak demokratske tradicije; primjena načela vladavine prava na način koji potire samo to načelo; ideološko ili nacionalističko sljepilo, koje proizvodi netrpeljivost; nepotizam kadrovske politike i postavljanje mediokriteta u pojedinim značajnim polugama društva i države; plemenska, konzervativna i mitomanska svijest; partijsko manipulisanje demokratijom, kao i pravni i politički monopoli.
Svi ovi razlozi čine tranzicijski ambijent neprimjerenim za realizaciju pravne države i vladavine prava. Iako se svi politički sistemi u regiji proglašavaju demokratskim, polazeći od načina svog strukturiranja, mogućnosti stvarnog političkog djelovanja građana i njihov uticaj na vlast su još uvijek nepotpuni, nerazvijeni i deformisani. Sve su države u regionu deficitarne suštinskom pretpostavkom demokratskog društva – manjka im politička građanska kultura, tj. univerzalne vrijednosti, koje se ogledaju prema zajedničkoj slobodi i spremnosti da se pravda priziva i za onoga ko pripada drugom i drugačijem.
Tranzicija nije razvila, niti podsticala razvoj političke kulture građana, zbog čega su oni u velikoj mjeri postali objekt političkih manipulacija. Pravo, umjesto da čvrsto zauzda samovolju političke vlasti jasno joj ograničavajući domen djelovanja, postaje podesno oruđe u proširivanju njene moći, gubeći time svoj autoritet i povjerenje onih koji ne pripadaju političkoj eliti, a kojih je neuporedivo više. Neuvažavanje principa zakonitosti, pravni partikulizam, retroaktivno važenje pravnih normi, nedoslednost u tumačenju i primjeni prava, narušavanje principa nezavisnosti sudova, govore u prilog generalnom stavu da države Zapadnog Balkana imaju ozbiljnih poteškoća u prihvatanju standarda pravne države.
Dakle, u zemljama Zapadnog Balkana, kako bi rekao Đuro Šušnjić „danas osjećamo kako je težak prelaz od vladavine samovolje na vladavinu zakona. Vlastodršci bi prije ispustili dušu iz naših grudi nego moć iz svojih ruku. Ako jedna grupa ljudi pravi zakone po svojoj volji, onda je njihova volja zakon. Kad bi se oni pridržavali zakona koje su sami donijeli, naredili bi vlastito hapšenje“.
Ovdje treba ukazati na pojavu protivrječnosti između subjektivnog i objektivnog prava. Naime, kao što je poznato, u zemljama u tranziciji, mnogi upravni i sudski organi krše zakone, smatrajući da time pomažu državi i pravu koje navodno brane i primjenjuju!
Participativno uređenje države, koje odražava društvenu heterogenost, svoje priznanje i podršku doživjeće samo u kontekstu razvijene političke kulture koja je oslonjena na građanske vrijednosti slobodu i pravdu koja je jednako dostupna svima, a koje su temelj zajedničkog habitusa.
Za ostvarivanje vladavine prava potrebno je više(pred) uslova i determinanti: izgrađivanje slobodnog i autonomnog društva, ograničavanje političke volje, a naročito samovolje, politička institucionalizacija, pluralistička demokratija, poliarhija, razvijeno civilno društvo, razvijeni parlamentarizam (da poslanici budu autonomni i slobodni, stručni i moralni, kao i da budu predstavnici naroda, a ne partijski glasnogovornici, preletači i mercenari), kvalitetna nacionalna legislativa (tj. racionalna i umna pravila), kritička distanca prema sadržini pozitivnog prava, pravednost u stvaranju i primjeni zakona, jemstva za slobodu i sigurnost građana, vertikalna i horizontalna podjela vlasti i disperzija političke moći, nezavisno sudstvo, moralna autonomija, građanska hrabrost i veliko znanje pravnika, naročito sudija, kao i njihova međusobna podrška i solidarnost, brojna i uticajna srednja klasa, kao i izgrađivanje demokratske svijesti i demokratske političe i pravne kulture.
U zemljama Zapadnog Balkana tranzicijski ambijent nije dovoljno dorastao prihvatanju vrijednosti pravne države i vladavine prava, a još manje preuzimanju odgovornosti za njihovo realizovanje. Stoga, pravne vrijednosti moraju biti prihvaćene kao sadržaj opštedruštvenog značaja, kao zajedničko dobro koje svi prihvataju i za koje se svi zalažu. Pravne vrijednosti time će postati temelj zajedničkog habitusa, što će im istovremeno osigurati i legitimaciju i ostvarenje.
(Autor je politikolog)