-Autor: Aida Hrnjić

Imam naviku da uz jutarnju kafu uključim TV i pogledam servisne informacije jer mi olakšaju planiranje u kretanju i oblačenju. Sasvim praktična stvar i mada sam više od 10 godina bojkotovala TV što zbog nedostatka vremena, što zbog sadržaja neprihvatljivog za moje standarde, nekako skoro neprimjetno se ta navika uvukla u moj dom.
I tako, na jednoj regionalnoj TV mreži gostuje Stjepan Kljuić, nekadašnji član Predsjedništva BiH, nama Bosancima i Hercegovcima onako ne baš mrzak lik, rekla bih laički, mada nisam neko ko zna nešto posebno o politici. Ali, eto, čovjek htio ne htio prisiljen je da nauči imena i funkcije onih koji obitavaju u javnom i političkom prostoru naše regije.
Komentirajući sve i svašta Kljuić se dotaknu i gnusne fotografije koja ovih dana kruži javnim prostorom i društvenim mrežama (koju je na Fejsbuku objavio Ivan Đakić, sin zastupnika u Hrvatskom saboru Josipa Đakića), na kojoj osoba u ustaškoj uniformi drži odrubljenu glavu osobe za koju kažu da je Srbin, pa usred programa uživo, reče: „Na licu mu se vidi da je on u suštini mongoloid i ja ne osuđujem njega, ja osuđujem oca kako ga je odgajao“.
Zagrcnuh se kafom i baš mi ta izjava zapara uši. Neću da ulazim u lik i djelo pomenutog političara, ali otkad znam za sebe, znam i da on obitava u političkom i javnom prostoru i baš se pitam je li ikad učinio išta za one koje zove „mongoloidima“ jer da jeste sigurna sam da bi osobe rođene sa hromozomom više danas bile u puno boljoj poziciji nego što je to slučaj. A mislim da on tako obitava makar 50 godina.
Fotografija je gnusna sama po sebi, pa malo li je ta činjenica nego u nedostatku odgovora i rješenja daj da sijemo zlobu i mržnju spram onih koji to ničim nisu zaslužili. Kad bi u ovoj zemlji bilo zakona kojih nema, onog momenta kad je Kljuić izgovorio ovako pogrdnu kvalifikaciju na ekranu bi nastao mrak, prenos bi bio prekinut, pa bi se potom pojavilo lice voditeljke koja kaže „shodno zakonu o zabrani vrijeđanja osoba rođenih sa određenim stanjima, g. Stjepana Kljuića isključujemo iz programa“.
Na žalost, to nije slučaj iako pouzdano znam da je medijska kuća gdje se sve dešavalo prijateljski nastrojena prema osobama sa poteškoćama i invaliditetom uopšte.
Međutim, nije ovo jedini, niti izolovani slučaj. Na žalost. Nedavno je glumac Milan Kalinić usred jedne TV emisije uživo svom sagovorniku rekao: „Zašto ćutiš? Kao da si autističan“, a onda je čitav studio prasnuo u smijeh.
Baš je „smiješno“... kakve face i ljudine ispadoše.
Ako već nema zakona, onda je moguće i javno vrijeđanje onih koji bi trebalo da budu nosioci prihvatanja bogatstva različitosti. Ako ćemo se već javno vrijeđati mogla bih i ja napisati ili reći šta vidim na vašim licima ali neću, jer ismijavanje i neznanje nikada nisu odgovor.
Uvriježena je praksa kod jako velikog broja javnih ličnosti da ljude, djecu zovu retardima, autističnim, mongoloidnima, upoređuju ih sa zločincima i ubicama jer svi oni zapravo misle kako je to neka kategorija slabijih, neznalica ili manje vrijednih.
E, pa imamo vijesti za vas, drage naše javne ličnosti, okrenite se oko sebe i pogledajte. Niti su slabiji, niti manje vrijedni, samo je vaša percepcija užasno loša, a i način izražavanja vam je baš diskutabilan. Niste nikada odgovarali za sijanje mržnje i ponižavanje u javnom prostoru, a jednom kad budete neće vam više nikada pasti na pamet.
Zapravo je to rješenje užasnog problema kojeg inače imamo na Balkanu u medijskom prostoru. Ukinuti sa ekrana sve one koji siju govor mržnje, nipodaštavaju ili se sa mržnjom ophode prema drugačijem. Kazniti ih i izolovati. Kladim se da bi se u redovima utrkivali ko će ljepše govoriti samo da im se lica pojave na ekranima. Platiti iz sopstvenog novčanika za nanesenu uvredu (ne iz budžeta), imati moralnu i ličnu odgovornost spram javnog prostora.
Nevjerovatno je da većina političara ili javnih ličnosti o osobama sa poteškoćama govori lijepo uglavnom onda kad im trebaju, što u promociji političkih kampanja, što u lične svrhe, i tada su svi „borci“ za njihova prava i promociju za „njihovo dobro“.
Nada da će jednom svi političari, glumci, pjevači, svirači i ko sve ne biti više „ličnosti“ negoli „javno mišljenje“ na Balkanu je definitivno uništena pa onda preostaju samo zakonom propisane sankcije i odluke medijskih kuća da ih sklone sa ekrana sve dok ne počnu govoriti prihvatljivim civilizovanim jezikom.
(Al Jazeera)

---