-Autor: Dejan Ilić
Milan Radoičić, osumnjičeni za ubistvo
Olivera Ivanovića, novi je predsjednik Fudbalskog saveza Kosova i Metohije. Da odmah razjasnimo – Fudbalski savez Kosova i Metohije jedan je od pet regionalnih saveza Fudbalskog saveza Srbije. Podsavezi nacionalnog fudbalskog saveza određeni su teritorijalno i dijele se na pet nivoa. Regionalni je prvi nivo ispod nacionalnog. Ima pet takvih regionalnih saveza: Vojvodina, Beograd, Zapadna Srbija, Istočna Srbija te Kosovo i Metohija. Najniži, peti nivo je opštinski i na njemu ima 102 saveza.
Na Kosovu postoji, naravno, još jedan fudbalski savez. To je Fudbalski savez Kosova, na čijem je čelu, do ljeta 2018, bio F
adil Vokri. Taj savez je osnovan 1946. i bio je dio Fudbalskog saveza Jugoslavije. Godine 2016. FIFA i UEFA su primile Fudbalski savez Kosova u svoje članstvo kao samostalnu, od srpskog saveza nezavisnu organizaciju. To znači da na Kosovu sada imamo paralelne saveze: Fudbalski savez Kosova i Fudbalski savez Srbije preko svog ogranka – Fudbalskog saveza Kosova i Metohije. Mogli bismo dalje da iznosimo podatke – recimo, koliko klubova se nalazi u kosovskom savezu, a koliko u kosovsko-metohijskom. Te na koje se podsaveze dijeli potonji savez, u skadu sa strukturom Fudbalskog saveza Srbije.
Ali, nema razloga za to. I ovo je dovoljno podataka da pitamo šta u stvari vodi Radoičić u svojstvu predsjednika Fudbalskog saveza Kosova i Metohije?! Pored toga, treba se pitati i odakle on to vodi?! Na sajtu Fudbalskog saveza Srbije stoji da je sjedište Fudbalskog saveza Kosova i Metohije u Kosovskoj Mitrovici. Ako je vjerovati vijestima, znamo i da je u novembru 2018. Radoičić pobjegao sa Kosova. Prešavši tada u Srbiju, izbjegao je da bude uhapšen i podvrgnut ispitivanju kao osumnjičeni za ubistvo Olivera Ivanovića. Podsjetimo se: pošto je pobjegao, oglasio se pismom javnosti u kome je dao časnu riječ da nema ništa sa ubistvom za koje se sumnjiči. Dan kasnije, tvrdnje iz pisma od riječi do riječi je praktično ponovio i potvrdio
Vučić.
Pored Vučića, za nevinost Radoičića garantovao je i notorni poligraf. Par mjeseci kasnije, kako se pokazuje, pored Vučića i poligrafa, da Radoičić nema ništa sa ubistvom Ivanovića ovih dana praktično bi da potvrdi i Fudbalski savez Srbije, dozvolivši da on, Radoičić, bude izabran, a zapravo, kao jedini kandidat za to mjesto, postavljen za predsjednika Fudbalskog saveza Kosova i Metohije, iako on, koliko znamo, na Kosovu i Metohiji, to jest u Kosovskoj Mitrovici gdje je sjedište regionalnog saveza, više nije. Dakle, zašto baš Radoičić, a ne neko drugi, ko bi sa manje problema (sa zakonom) mogao da vodi takmičenja pod okriljem saveza iz njegovog regionalnog sjedišta?
Čitaocu je do sada već sasvim jasno da ovaj tekst, kao uostalom i savez o kojem je uglavnom riječ, nikakve veze nema sa fudbalom. I ne samo što nema veze sa fudbalom: poruka koju je u ime države poslao domaći fudbalski savez nikakve veze nema ni sa Kosovom (i Metohijom). Da je drugačije, na čelo Fudbalskog saveza Kosova i Metohije ne bi postavio osobu koja više ne smije (legalno) da kroči na Kosovo.
Ovo je u stvari tekst o jatakovanju. Jataci su, znamo, skrivali odmetnike. U romantizovanoj verziji domaće hajdučije bilo je časno biti jatak. Istorija nam pak kaže da su jataci bili puki pomagači zločincima, to jest, striktno pravno govoreći, saučesnici u zločinu. Kako god, i u romantizovanoj i u istorijsko-pravničkoj verziji, jataci su pomagali – tajno. To jest krišom su sklanjali odmetnike od zakona na skrovita mjesta. Kako vidimo, stvari su se okrenule naglavačke. Odmetnici od zakona više se ne kriju. Sada je država sa svojim institucijama postala sigurna kuća za njih. Umjesto da budu na udaru države, ona ih štiti od svakog mogućeg legitimnog gonjenja. Postavivši ga na mjesto predsjednika Fudbalskog saveza Kosova i Metohije, država šalje poruku da je Radoičić njen štićenik i kao takav – dakle kao štićenik države – izvan dosega njenih zakona.
Peščanik.net