- Piše: Dragoslav Duća Milačić

Borci i antifašisti Kolašina staviše prst na čelo, lupiše pesnicom o sto i za (umno) dođoše do epohalnog zaključka da je izgradnja „Srpske kuće“, koja je nedavno otvorena u centru Podgorice, čitajte u srcu Crne Gore – Bože, Bože antidržavno djelovanje. Ovu sintagmu treba upamtiti.

To, ne samo da nije istina, već predstavlja svojevrsnu glupost koja vrijeđa zdrav razum. Ta kuća se, koliko se sjećam iako me ne vara pristojno, vizuelno slikarsko iskustvo, nalazi na zemlji, čitaj u Crnoj Gori, a ne na nebu i svima koji žive u granicama Crne Gore, pa i van njih širom otvara vrata.

Borci ustvrdiše (je li moguće da su uspjeli), alal im kačamak, kako su prilikom otvaranja budućeg hrama kulture surovo odzvanjale riječi: „Dobrodošli u srpsku Crnu Goru.“ Mrzitelji svega što nije crnogorsko, pa i srpsko po svemu sudeći više bi voljeli da su zvanice posjetioci svih vjera i nacija dočekane riječima: „Dobrodošli u crnogorsku Srbiju..“ A kada hvala Bogu, napokon bi otvorena „Srpska kuća“ koja će čuvati pravoslavlje, ćirilicu, naše stare običaje i ljudskost, gle čuda (od vidovnjaka i pametnjakovića), zagrmješe (parafraziram): po tim krovovima (a krov je samo jedan) će biti organizovano crnogorsko sadejstvo iz svih pravaca, samo ne rekoše kojih jer izgubiše „kompas“ jer im se glave prije toga zavrćeše od „koverata“, zloupotreba, primanja mita, nepočinstava...

Pa još dodaju: „Čak ni tokom zvaničnog protokola otvaranja „Srpske kuće“ nijesu uspjeli da sačuvaju sebe od mržnje prema Crnoj Gori“ ističe se u saopštenju Udruženja boraca i antifašista Kolašina koje potpisuje predsjednik Gojko Vlahović. Onima koji su nedovoljno obaviješteni riječ je o ocu predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice.

A pročitajte šta još rekoše i napisaše pa ostadoše živi u „Pobjedi” od 3. marta 2019. godine:

„Mi nemamo ništa protiv „Srpske kuće“, ali imamo protiv onoga (dobro naćulite uši i otvorite oči), što će se dešavati i organizovati ispod njenog krova...“

Pa ti učenici i mučenici dalje vele, i sigurni su u to da će u „toj „Srpskoj kući“ biti malo kulturne misije ali će zato dominirati crnogorska misija... Otvorena su vrata za svakog djelatnika i svaku djelatnost protiv Crne Gore...“ Ovaj anticrnogorski krov (sada ne krovovi) će služiti za nastavak bjelaške sramote koji su prije jednog vijeka hjeli da zatru sve što je crnogorsko. Konstatuju da će izgradnja „Srpske kuće“ poslužiti kao mjesto protiv Crne Gore, protiv njenog civilizacijskog, ali zaboraviše da kažu i kulturnog napretka, kako su prostori ovog predivnog zdanja koje finansira Srbija širom otvoreni za: pisce, slikare, naučnike i mnoge druge kulturne poslenike iz Crne Gore, iz Srbije i šireg okruženja.

Umjetnost i kultura nijesu tako ostrašćeni prema „Srpskoj kući“ kao što su borci iz Kolašina (čast izuzecima). Oni dalje nastavljaju: „ Meta je Crna Gora, mete su državnici koji je hrabro i mudro vode.“ A koliko i kako su dobri i mudri rekli su prošle subote građani na protestima na Trgu Ivana Milutinovića, dakle trgu kojeg mladi džemperaši pretvoriše u Trg nezavisnosti, a Hotel „Crna Gora” u „Hilton”. Zaboraviše tada da u tom, odista, luksuznom hotelu ostave makar pločicu u znak sjećanja na arhitektu Vujadina Popovića iz Vukovaca, čovjeka koji je bio prinuđen da pobjegne iz Crne Gore u Australiju zbog grubog nepoštovanja njegovog doprinosa kako bi Crna Gora bila ljepša, bogatija i kako bi privukla što veći broj stranih turista.

U „Pobjedi” sam svojevremeno objavio dva razgovora sa Popovićem čije je neke nacrte za izgradnju objekata u Crnoj Gori bivši ministar S.D. jednostavno znao precrtati olovkom. No, to je zanemarljivo u odnosu na ono što čine moćnici na vlasti na najperfidniji i najbeskrupulozniji način čerupajući kao uzgred od naše zajedničke kuće sve što se može iščerupati, kako bi što duže ostali na vlasti i odbranili ono što su stekli na nepošten način. Neka im Bog sudi prije nego što im presude, za sada (ne) slobodni građani. Amin!

(Autor je novinar i slikar)

---

”