-Piše: Tomica A. Milović

Savjet takozvanog Javnog servisa RTCG održao je 26. februara sastanak, uz prisustvo direktora pomenute informativne kuće. Gledaoci su imali priliku vidjeti, ne blijedo, već bijedno javno okupljanje. I još jednom su mogli čuti složni orkestar branitelja DPS vladavine. Mogli smo se uvjeriti u svu dramatičnost crnogorskog društva danas. U njegovo gotovo beznadežno zdravstveno stanje. U to kuda vodi slijepa poslušnost gospodaru, a zarad „viših ciljeva”. U stvari, zarad mentalne manipulacije, po sistemu: „Nemojte misliti, mi to činimo umjesto vas”.

Koliko su današnji čelni ljudi RTCG dostojni funkcija koje pokrivaju? Koliko su oni, kao i članovi Savjeta, profesionalno, moralno i intelektualno kredibilni da kreiraju i kontrolišu njen rad? Mogu li oni ovakvim „angažmanom” utrti put demokratskom javnom mnjenju? Mogu li prikupiti snage i profesionalnog poštenja da puste narod da stvarnost u kojoj živi mjeri i ocjenjuje na osnovu svojih čula i zapažanja, a ne na osnovu „laboratorijskih” konstrukcija preko radio i TV slika?

Pomenuta sjednica Savjeta RTV CG pokazala je da su, i menadžment i Savjet, apsolutno, u svakom pogledu, nedorasli zadacima. RTV CG danas predstavlja najvulgarniji bilten režima. Predstavlja veoma ukorovljenu instituciju, kako sa aspekta profesionalne etike, tako i sa aspekta pismenosti i opšte kulture. Sa nje (RTV) se agresivno „ače”, po šablonu: narode, čuj i počuj; stavlja se na znanje; upozorava se građanstvo… Gospodar zove! Nema tu informacije, nema javnosti. Samo parole, manipulacija i organizovano laganje. O obrazovnoj, kulturnoj, pa i zabavnoj dimenziji programa – ni govora nema. I sva ova medijska tuga u godini jubileja: 55 godina Radija i 75 godina TVCG.

Na pomenutom samitu Savjeta mogle su se čuti „antologijske” riječi. Za ovu priliku izdvojićemo one koje je izgovorio legendarni Goran Sekulović, pisac poznate udvoričke knjige „Premijer pobjedničkog duha”, posvećene liku i djelu gospodara Mila. Primijetio je Sekulović da Javni servis ima slabosti, ali i naredio da „novinari moraju biti lojalni ovoj zemlji, ali i biti sposobni da postave kritična i kritička mišljenja”. Ova „mudrost” demaskirala je svu bijedu Javnog servisa, tog vjernog čuvara gospodara. Ne smiju novinari pokazivati lojalnost prema državi, gospodine Sekuloviću! Oni to moraju činiti prema javnosti, prema narodu kao vrhovnom suverenu. Prema istini! Novinari treba, između ostalog, da osvjetljavaju ono što vlast snuje i radi. I što želi proglasiti svojim monopolom i tajnom za sebe.

Generalni director RTCG, Božidar Šundić, reče da je za novinarstvo (ono pošteno i nepristrasno, valjda), potrebno imati i velike profesionalce. A takvih u „kući”, po Šundiću, nema dovoljno. Ova konstatacija, pa bila i istinita, ne može opravdati žalosno stanje u RTV CG. Naime, i prije Šundićevog „hirotonisanja” u generalnog direktora, takozvani Javni servis je, manje - više, raspolagao istim kadrovima, i pritom imao daleko čistiji uređivački i novinarski obraz. Uostalom, ako postoji samo jedan novinar profesionalac zašto se bar on ne ponaša profesionalno? Zato što je uplašen i ucijenjen! Oslobodi, Šundiću, novinare! Dozvoli im da rade „bez okova”, pa da vidimo! Nije nimalo ljudski da se, kao ono Milo u slučaju Migove koverte, praviš „da nijesi odavde”. I da svu bruku prebacuješ na novinare. Nijesu novinari preselili „Živu istinu” na Javni servis, već ti, gospodine Šundiću!

„Čemu pjesnici u oskudno vrijeme?”, zapitao se Helderlin. Ja se pitam: čemu (bilo kakvi) novinari u ovo smutno crnogorsko vrijeme? Gotovo beznadežno vrijeme!

---