- Piše: Milutin Mićović

Napolje mu se diže rejting, kod kuće mu pada. Kad mu rejting, s velikom pompom, po svijetu dižu, hoće da kažu da mu kod kuće ne pada, iako stvarno pada. Njegova kuća, to jest naša, može da propadne, oni kažu - ali njegov rejtig ne može! Oni još hoće da upravljaju simulacijom, a mi da smo njene žrtve? Oni rade preko njega, a sve preko leđa Crne Gore. Crna Gora može biti bombardovana, zasuta osiromašenim uranijumom, ali ako oni kažu da je zasuta buketima cvijeća, državna vlast ima tako da pjeva.

Šef crnogorske države klanja se jevrejskim žrtvama u Izraelu, ne pita ga niko hoće li, ili neće, napomenu mu samo: „Dok se klanjate, Vaš međunarodni rejting raste“. Nije se, naravno poklonio žrtvama NATO bombi među svojim nesrećnim narodom. Da se poklonio ovima, vjerovali bi da se poklonio i onima. Samo je sigurno da se propisno poklonio rastućem rejtingu. Nevino ubijene iz svog roda nije ni pomenuo, nije se ni osvrnuo na njih. Jer bi to utuklo njegov rejting u svijetu. Neka umiru djeca pod bombama, pod betonom, pijeskom i ekserima, ali vlast treba držati junački, iako se ne može sakriti da je to kukavički.

Nedaleko od rodnog sela Đukanovića, zjape jame-kosturnice: „Brkovača“ i „Boka“ iz Drugog svjetskog rata. Šefovi su bili proslavljeni komunistički prvaci, Radoje Dakić i Sava Kovačević. Idejni oslonci i današnje državne ideologije Crne Gore. Ta je paradigma tada i na takav način (maljevima) utemeljena. Kao epizoda, u idejnom preokretanju paradigmi, ostalo je da se prepričava simbolička (a bizarna) „sahrana Boga“ na Vidrovanu, 1943, od strane mjesnih komunista. Da, tako je trebalo dotući biblijsku paradigmu, po kojoj je Bog osnova čovjekove slobode i dostojanstva. S Vidrovana je poručeno: nije više Bog mjera čovjekove slobode i duhovni oslonac, nego je to od sada – komunistička idelogija, partija, ljudska vlast, koja ljude može da utuca u glavu i da ih baca u jame, i da za to nikom ne odgovara. Jer, „Bog je mrtav“, a partijska vlast je „bog i batina“.

Šef crnogorske države, zažeti je poklonik i ove ideologije, koja isključuje drugačiji pogled, drugačije razumijevanje čovjeka, istorije, države, kulture. Krasi ga rigidno ideološko jednoumlje, koje drži svakog za neprijatelja Crne Gore, ko drugačije mili. Crna Gora je puna jama i masovnih grobnica koje su napravili idejni oci aktuelne crnogorske vlasti. Pa jame na Vidrovanu su samo jedan detalj, kome se pridružuju: jama u Ostrogu, s glavom Baja Stanišića i Blaža Đukanovića, jame na Grahovu sa 250 ubijenih, pa jame u Šavniku, Kolašinu, Paštrovićima, Radovču, Pivi i Velici. Hiljade i hiljade. Pa nigdje predsjednik Đukanović ne dođe da se pokloni nevinim žrtvama. Jer to ne bi bilo dobro za njegov politički rejting. Tako mu je rečeno i kad su ga upotrijebili u međunarodnoj koaliciji protiv srpskog naroda (i Slobodana Miloševića), tako i za podršku NATO-albanskoj državi na Kosovu. Ubijanje srpske djece, monstruozna silovanja, prebijanja, čerečenja, lomljenje krstova, preoravanje grobova, crkava, imanja... Sve je to Đukanoviću naloženo da javno prihvati kao razvoj evroatlantske demokratije na primitivnom Balkanu. I da na takvom holokaustu pravi karijeru predsjednika raspolućene Crne Gore!?

(Autor je književnik)

---