Piše: Saša Stojanović

Gotovo nevjerovatna količina mržnje i senzacionalistički naslovi u gotovo svim novinama, na portalima i društvenim mrežama doveli su u fokus interesovanja javnosti jedan sportski događaj, ili je bar sportski trebalo da bude. Po vokaciji. I suštini.

Kao i mnoge druge stvari koje su na našem prostoru nastale vještački i silom, pa se tako i održavaju do određenog trenutka (čitaj: dok ima para!), tako i (navijačke) podjele koje su aktuelne nekoliko poslednjih godina na fonu su državne politike zvanične Crne Gore koju forsira režim Mila Đukanovića i valjda nema iole obrazovanog čovjeka u ovoj zemlji kojem to još nije jasno. Podjele na kojima se vlada već tri preduge decenije i koje se kod ovog naroda primaju i žive "kao od šale". Hoćemo li ikada naučiti lekciju? Da li ćemo skinuti paučinu s očiju? Hoćemo li biti vječiti ponavljači iz istorije i njeni doživotni taoci?!

Ko god je iole pratio košarku na prostoru bivše Jugoslavije, zna da je ona rođena ispod zidina na Malom Kalemegdanu. Da li je to nekome po volji ili ne, druga je stvar, no to je notorna činjenica. Iako su se i Bosna, Cibona i Jugoplastika prije srpskog kluba okitili titulom prvaka Evrope, Partizan i Zvezda su bili i ostali sinonim uspjeha na domaćem košarkaškom prostoru, a i danas najveći dio stanovnika Crne Gore navija za njih. Tako je bar bilo dok politika nije prvo stidljivo, a kasnije sve javnije i brutalnije, počela da se upliće u sport, da bi ga konačno preuzela u toku i nakon ratnih dešavanja devedesetih. Ulaskom u klubove tajkuna koji su pod kontrolom određenog političara ili političke grupacije, sport kao takav izgubio je smisao, ali i interesovanje najšireg dijela publike, i postao izuzetno primamljiv prostor za manipulaciju generacijama koje su dolazile i dolaze. Vaspitanje po njihovoj mjeri, zvanično na fonu lokal-patriotizma, porodilo je zlo koje danas imamo na prostoru bivše nam zemlje, a čije lice i naličje smo imali priliku da vidimo ovih dana na pet mečeva finala ABA lige u košarci. Vještački napravljeno rivalstvo od strane režimskih i nacionalističkih medija i svakodnevno pumpanje senzacijama svake vrste, doveli su do frapantnih scena i izliva mržnje nezapamćenih među pripadnicima naroda gotovo istog korijena, koji su do juče živjeli pod istim krovom. Ko su (uglavnom) mladi ljudi na koje Đukanovićeva politika ima toliki uticaj?! Ko su mladi ljudi koji su naučeni da poistovjećuju sportski klub sa gradom i državom pritom zaboravljajući da sport ne poznaje granice bilo koje vrste i da je najveća spona među ljudima svih boja kože, vjera i nacija? Ko su ti mladi ljudi koji na utakmice ne idu da bi uživali u sportskim majstorijama svojih ljubimaca i njihovih protivnika već da oponašajući majmunske krike provociraju ljude drugačije od sebe time govoreći upravo o sebi, i tako stavljaju cijelu naciju na stub srama? O čemu se ovdje radi? O navijanju? O ljubavi prema sportu, klubu, gradu, reprezentaciji? Gdje smo zakazali? Koliko nam je dobar obrazovni sistem? Gdje se u svem ovom ludilu izgubila uloga porodice i da li društvene mreže danas vaspitavaju crnogorske naraštaje?!

Zvanična crnogorska politika, veoma nedobronamjerna, prema Srbiji i njenoj južnoj pokrajini sigurno je najvećim dijelom izazvala reakcije publike u sva tri beogradska meča i sigurno je da su igrači Budućnosti i njihov trener tu najmanje krivi. Oni i njihova izgubljena titula u datim okolnostima su samo kolateralna šteta jednog šireg konteksta koji je zamišljen odnosno projektovan, i sprovodi se u današnjoj Crnoj Gori, ali i prošlogodišnji bumerang, to je nesumnjivo. Posledice snose svi građani, a ljubitelji sporta naročito. Kakve su to utakmice bez gostujućih navijača? U čemu je draž odlaska na utakmicu u takvim okolnostima? Vraćamo li se to u doba Rima kada su razularene mase željne tuđe krvi išle na sportska borilišta samo da vide nečiju smrt?

O poštovanju zakona i bezbjednosti ne treba trošiti riječi. Nema ga. Ne poštuje se. Zato krenimo od sebe. Hrišćanski. Islamski. Judaistički. Kako god.

„Što ne želiš sebi ni drugome ne uradi”. Đe je obraz Crnogorci, nije Crna Gora od juče!?! Dozovimo se pameti dok ne bude prekasno...

---