-Piše: Jovo Pejović

Ako ne poštujemo tuđu, ne možemo poštovati ni svoju slobodu. Neka je moje shvatanje slobode nekome besmisleno. Meni nije. Ako treba da je sa nekim dijelim, dijeliću je sa onima do kojih mi je stalo. Neću da živim u državi u kojoj moram biti sluga režima, da bih živio život kako dolikuje čovjeku. Neću da prodajem vjeru za večeru, za sve privilegije ovoga svijeta. Hoću da živim u državi u kojoj su građani država, a ne vlast. Neću da budem saučesnik u propasti sopstvene države, slijepo podržavajući vlast koja ne služi narodu. Da smo pravna država, policija ne bi čuvala grupu vlastodržaca od naroda, već bi išla da ih hapsi za počinjena zlodjela, gaženje Ustava, zakona, za pljačku i korupciju. Da smo pravna država, ne bismo na čelu države i njenih institucija imali one koji su predmet sprdnje sopstvenog naroda. Poslije najnovijih afera, svi vidimo sve i znamo sve. Magla se podigla i sve je besprekorno jasno. Vođa, koga iz milošte zovu Diktator, pokazao je na ličnom primjeru našim građanima kakva ih budućnost čeka i koje sve vrijednosti promoviše. „Sve ljude možete lagati neko vrijeme, neke ljude možete lagati sve vrijeme, ali ne možete lagati sve ljude sve vrijeme”. Ovaj režim ne zna politički odgovorno i korektno da razgovara sa svojim građanima i da čuje šta treba nezadovoljnom narodu. Njihovo ignorisanje objektivne stvarnosti razara ljudski um. Svaki njihov nastup je farsa, providna gluma, priča za maloumne. Sada, kada je njihov šef uzdrman, oni djeluju uspaničeno, ali ne i bezazleno, jer kada je god ovaj režim satjeran uza zid, spreman je da uzvrati zlom. Politički harlekin se decenijama igra državom i promoviše mržnju. Nažalost, u Crnoj Gori uporno pobjeđuju primitivizam i endemska zatucanost koja se vrlo jasno oslikava u današnjem političkom, socijalnom i kulturnom životu. Pored vladajućeg političkog establišmenta, pod ovim podrazumijevam i kvazi-intelektualce. Svi oni koji su vaspitavani da budu moralni, u ovoj državi su jednostavno loše prošli u životu. Zato je smjena režima jedini lijek za oporavak oboljelog društva. Realno gledajući, ovako totalitarno organizovan režim neće nestati sam po sebi, jer DPS i njegov lider neće otići sami. Oni državu doživljavaju kao navijačku grupu koja horski ponavlja ono što vođa pjeva. Zato je naivno vjerovati da među onima koji su sav svoj kapital sagradili na lažima i krađi postoje i oni koji će naprasno postati drugačiji. Jer rat koji se vodi unutar DPS-a nije rat za bolju Crnu Goru, već za prevlast kojom jedna od dvije struje nastoji ovladati Crnom Gorom, da bi nastavila trpati u svoje džepove oteto od naroda i države. Niko kao obični ljudi ne može svojim riječima opisati karakter ovog režima. Zato je slika i prilika naše stvarnosti komentar jednog građanina na najavljene kazne UEFE za rasističke povike sa tribina na fudbalskom meču između Crne Gore i Engleske: „Ne možete nas vi kazniti koliko nas je ovaj iz VIP lože kaznio“. Atmosfera stadiona na koje se dolazi po DPS spiskovima nije karakteristična za demokratska, već zaduboko autokratska društva, ali takođe nije ni karakteristika njegoševske, već nacističke Crne Gore.

---