-Piše: Borivoje Ćetković

Ovogodišnja komemoracija u Blajburgu održana je uoči izbora za Evropski parlament, u vrijeme kada je Zagreb posjetila njemačka kancelarka Angela Merkel. Zato i ne čudi da u Blajburgu nije bio državni vrh- Plenković je bio „zauzet”, Kolinda je prije komemoracije posjetila Austriju, a predsjednik Sabora poslao je zamjenu. Nije, dakle, bilo čelnika, ali je bilo dosta hrvatskih političara uglavnom desne provinijencije. Navodno se okupilo oko 10. 000 ljudi- sve je bilo pod video nadzorom i dobro kontrolisano. Incidenata nije bilo- jedna osoba je uhapšena i odvedena u zatvor. Moguće da se čovjek zaboravio, misleći da je u Zagrebu, podigao je desnicu i pozdravio Hitlerovim pozdravom – dovoljan razlog da bude uhapšen. Što može u „lijepoj svojoj”, u Austriji ne može. Prije nije bilo tako. Na komemoraciji decenijama su pojedinci šetali u ustaškim uniformama, pozdravljajući jedni druge ustaškim pozdravima i niko od njih nije ni pomišljao da se ogradi, a kamoli da osudi ustaški režim i ustaške zločine. Hrvatsko društvo i danas je podijeljeno po ovom pitanju: jedni upoređuju Blajburg s Jasenovcem i u „stradanju nevinih Hrvata” prepoznaju genocid, dok drugi traže zabranu ovakvih komemoracija koje smatraju skupom zagovornika ustaštva i nacističke ideologije.

Istorijski korijeni ustaštva i ustaške ideologije su duboki- datiraju mnogo prije Pavelića i njegovih idejnih istomišljenika.

Akademik Viktor Novak preko 40 godina prikupljao je građu za svoju poznatu knjigu „Magnum crimen”, baveći se, između ostalog, „sekularnim razvojem uloge katoličkog klera u historiji hrvatskog naroda, i to od početka ilirizma, hrvatskog preporoda, u tridesetim godinama prošlog stoljeća- pa dalje kroz čitavu stotinu godina”. Dolaskom ustaša na vlast i stvaranjem tzv. NDH sačinjen je plan potpunog istrebljenja Srba. „U Svetoj i Božjoj Hrvatskoj” nema mjesta za Srbe, (bilo ih je blizu dva miliona) planirano je da se „jedan dio Srba pobije, drugi raseli, a ostali da se prevedu u katoličku vjeru i tako pretope u Hrvate”. Na ustaškom zboru u Novoj Gradiški kada je proglašena NDH nadbiskup Stepinac je čestitao ministru dr Milovanu Žaniću, ukazavši tom prilikom na nemogućnost nekog kompromisa između katolika i pravoslavaca u istoj državi.

„Ustaše ! Da znate: Ja govorim otvoreno: Ova država, ova naša domovina mora biti Hrvata i ničija više. I zato oni koji su došli ovamo, ti treba i da idu... Ovo mora biti zemlja Hrvata i nikog drugoga i nema te metode, koju mi nećemo kao ustaše upotrijebiti, da načinimo ovu zemlju zemljom Hrvata i da je očistimo od Srba, koji su nas stotine godina ugrožavali i koji bi nas ugrozili prvom zgodom. Mi to ne tajimo, to je politika ove države i to kad izvršimo, izvršit ćemo samo ono što piše u ustaškim načelima”. „Svaki ustaša”, navodi akademik Viktor Novak, etnički Hrvat, jugoslovenski opredijeljen, „shvatio je da brzom koljačkom metodom treba rješavati ovo klerofašističko pitanje”. Prema mišljenju ovog najvećeg hrvatskog istoričara 20. vijeka, zvjerstva kakva su činile ustaše nijesu poznata čak ni iz vremena vjerskih srednjovjekovnih ratova. Često su inspiratori i organizatori monstruoznih zločina bili i katolički sveštenici.

Prema mišljenju istoričara- istraživača ustaškog genocida, poistovjećivanje rimokatoličanstva i hrvatske državnosti, pretvorilo je većinu rimokatoličkog sveštenstva u vatrene pristalice ustaša. Naime, poslije ubistva logoraša, koje su vršili na najsvirepiji način koji su mogli da zamisle, ovi su se koljači redovno molili Bogu u logorskoj kapeli.

Problem je savremenog hrvatskog društva kako da se suoče s prošlošću? Kako da priznaju da su ustaše bili zločinci i bijedne Hitlerove sluge?

---